2 Corinthians 11
1 O, da biste malo podnijeli moje bezumlje! No podnesite i mene!
2 Zaista revnujem za vas Božjom revnošću, jer vas zaručih s jednim mužem da vas privedem Kristu kao čistu djevicu.
3 Ali se bojim, kao što zmija prevari Evu svojim lukavstvom, da se tako i vaše misli ne pokvare i ne odmetnu od iskrene odanosti Kristu.
4 Jer ako tko dođe i propovijeda drugoga Isusa kojega mi ne propovijedasmo, ili ako prihvaćate drugoga Duha kojega ne primiste, ili drugo evanđelje koje ne prihvatiste, lijepo podnosite.
5 Zaista, mislim da ni u čemu nisam manji od tih “nadapostola”.
6 Jer ako sam i nevješt u govoru, u znanju nisam. A u svemu se očitovasmo vama.
7 Ili sam počinio grijeh ponižavajući sebe da vi budete uzdignuti što sam vam besplatno propovijedao Božje evanđelje?
8 Druge sam Crkve opterećivao i uzimao potporu od njih da služim vama. A kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nikome nisam bio na teret.
9 U oskudici mi pomogoše braća koja su došla iz Makedonije, i u svemu sam se čuvao da vam ne budem na teret, a i čuvat ću se.
10 Kao što je Kristova istina u meni, ovaj mi se ponos neće oduzeti u ahajskim krajevima.
11 Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna! A ovo što činim činit ću i nadalje,
12 da odstranim izliku onima koji traže prigodu da bi se našli kao i mi u onome čime se hvale.
13 Jer su takvi ljudi lažni apostoli, podmukli poslenici koji se pretvaraju kao da su Kristovi apostoli.
14 I nije čudo, jer se sam sotona pretvara kao da je anđeo svjetla.
15 Nije dakle ništa osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao sluge pravde kojima će svršetak biti po njihovim djelima.
16 Opet velim: nitko neka me ne drži bezumnim! Ili me pak prihvatite kao bezumna, da se i ja malo nešto pohvalim.
17 Ovo što ću reći ne govorim po Gospodinu, nego kao u bezumlju, u ovom predmetu hvalisanja.
18 Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću se hvaliti.
19 Doista, vi rado podnosite bezumne, kad ste sami mudri.
20 Podnosite naime ako vas tko podjarmljuje, ako vas tko izjeda, ako vam tko vaše uzima, ako se tko veliča, ako vas tko po obrazu udara.
21 Na sramotu govorim, kao da smo u tome mi bili slabi. čime se tko ponosi, u bezumlju govorim, ponosim se i ja.
22 Jesu li Hebreji? I ja sam! Jesu li Izrćlci? I ja sam! Jesu li potomci Abrahamovi? I ja!
23 Jesu li služitelji Kristovi? Da reknem kao luđak: ja još više. Više sam se trudio, više bio po tamnicama, preko mjere bio izudaran, mnogo puta bio u smrtnoj pogibelji.
24 Od Židova sam primio pet puta četrdeset manje jedan udarac.
25 Tri sam puta bio šiban, jednom kamenovan, tri sam puta doživio brodolom, noć i dan proveo sam na morskoj pučini.
26 često na putovanjima, u pogibelji od rijeka, u pogibelji od razbojnika, u pogibelji od sunarodnjaka, u pogibelji od pogana, u pogibelji u gradu, u pogibelji u pustinji, u pogibelji na moru, u pogibelji od lažne braće.
27 U trudu i muci, u mnogom nespavanju, u gladi i žeđi, u mnogom postu, u zimi i golotinji.
28 Osim toga svakodnevna odgovornost: briga za sve crkve.
29 Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablazni, a ja da se ne raspalim?
30 Ako se treba hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.
31 Bog i Otac Gospodina Isusa, koji je blagoslovljen navijeke, zna da ne lažem.
32 U Damasku namjesnik kralja Arete čuvao je grad Damaščana da me uhvati.
33 Međutim, spustili su me kroz prozor u košari preko zida, i tako izbjegoh njegovih ruku.