2 Chronicles 7
1 Kad Salomon završi molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i žrtve klanice, i Gospodnja slava napuni Hram.
2 Svećenici nisu više mogli stupiti u Gospodnji Hram, jer je Gospodnja slava napunila Gospodnji Hram.
3 Kad svi Izrćlovi sinovi vidješe kako oganj i Gospodnja slava siđoše na Hram, prignuše se licem k zemlji na pločnik, pokloniše se Gospodinu i slaviše: “On je dobrostiv i vječno traje njegova milost.”
4 Tada prinesoše kralj i sav narod žrtve klanice pred Gospodinom,
5 i to kao žrtvu klanicu žrtvova kralj Salomon dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca. Tako posvetiše Božji Hram kralj i sav narod.
6 Svećenici su stajali na svojim mjestima, tako isto leviti s Gospodnjim glazbalima, što ih je bio dao napraviti kralj David, da pjevaju Gospodinu hvalospjev: “Vječno traje njegova dobrota”. I kad mu je David dao pjevati hvalu njihovom službom, a svećenici trubili u trube pred njima, sav je Izrćl stajao.
7 I srednji dio trijema pred Gospodnjim Hramom posveti Salomon, jer tamo prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava pričesnica. Na mjedeni žrtvenik, što ga je bio dao napraviti Salomon, nisu mogle stati žrtve paljenice i prinosi, i pretilina.
8 Tako tada proslavi Salomon blagdan sedam dana i sav Izrćl s njim, velik zbor od ulaska u Hamat do egipatskoga potoka.
9 Osmoga dana održaše svečanu skupštinu; jer su posvetu žrtvenika bili obavljali sedam dana. Blagdan je bio trajao sedam dana.\
10 Dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca otpusti on narod njihovim kućama; a bili su radosni i dobre volje zbog svega dobra što ga je bio Gospodin iskazao Davidu, Salomonu i svojemu narodu Izrćlu. \
11 Kad je Salomon bio dovršio Gospodnji Hram i kraljevsku palaču, i priveo sve kraju što je htio izvesti u Gospodnjem Hramu i u svojoj palači,
12 javi se Gospodin noću Salomonu i reče mu: “Uslišio sam tvoju molitvu i izabrao sam to mjesto da mi bude mjesto za žrtve.
13 Ako zatvorim nebo, tako da ne pada dažd, ili ako pošaljem skakavce da opustoše zemlju, ili ako pustim kugu među svoj narod,
14 i tada se moj narod, koji je nazvan po mojemu imenu, ponizi i pomoli se, i potraži moje ime, i vrati se od svojih zlih putova, onda ću ih ja uslišiti u nebu, oprostit ću im njihove grijehe i spasit ću njihovu zemlju.
15 Moje oči bit će sad otvorene i moje uši pripazit će na molitvu na tom mjestu.
16 Izabrao sam, eto, taj Hram i posvetio ga. Zato će moje ime ondje uvijek prebivati i moje oči i srce vazda će tu boraviti.
17 I ako ti uziđeš preda mnom onako kako je išao tvoj otac David, tako da činiš sve što sam ti zapovjedio, i držiš moje uredbe i propise,
18 tada ću prijestolje tvog kraljevstva utvrditi, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu kad sam rekao: Nikada ti ne će nestati čovjeka koji vlada nad Izrćlom.
19 Ali ako se vi odvratite od mene i ne zadržite moje zapovijedi i uredbe, na koje sam vas obvezao, i počnete služiti drugim bogovima i njima se klanjati,
20 tada ću istrijebiti Izrćla iz zemlje koju sam im dao, i Hram koji sam posvetio svom imenu odbacit ću od svojega lica, i učinit ću od njega ruglo i podsmijeh kod svih naroda.
21 I ovaj Hram koliko god bio uzvišen, tko god prođe pokraj njega, prestravit će se. I kad zapitaju: Zašto je Gospodin takvo što učinio ovoj zemlji i ovome Hramu,
22 odgovorit će se: oni su ostavili Gospodina, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuđim bogovima, njima se klanjali i služili im. Zato je on pustio na njih svu tu nesreću.”