Bible

1 Narod zemlje uze Joahaza, Jošijina sina, i učini ga, umjesto njegova oca, kraljem u Jeruzalemu. 2 Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. 3 Egipatski ga kralj svrže u Jeruzalemu i nametnu zemlji globu od sto talenata srebra i jedan talenat zlata. 4 Tada egipatski kralj postavi njegova brata Elijakima za kralja nad Judom i Jeruzalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A njegova brata Joahaza uze Neko sa sobom i odvede ga u Egipat. 5 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu. činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu. 6 Tada dođe protiv njega Nabukodonozor, babilonski kralj, i stavi ga u željezne verige, da ga odvede u Babilon. 7 I jedan dio posuđa Gospodnjega Hrama odnese Nabukodonozor u Babilon i stavi ga u svoju palaču u Babilonu. 8 Ostala Jojakimova povijest, gadna djela što ih je počinio, i sve što mu se dogodilo, zapisano je u knjizi o Izrćlovim i Judinim kraljevima. Njegov sin Jojakin postade kralj umjesto njega. 9 Bilo je Jojakinu osamnćst godina kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu. činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu. 10 Sljedeće godine dade ga kralj Nabukodonozor odvesti u Babilon, zajedno s dragocjenim posuđem Gospodnjega Hrama. Njegova brata Sedekiju učini kraljem nad Judom i Jeruzalemom. 11 Bila je Sedekiji dvadeset i jedna godina kad je postao kralj. Vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu. 12 činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu. Ne ponizi se pred prorokom Jeremijom, koji mu je bio govorio po Gospodnjem nalogu. 13 Usto otpade od kralja Nabukodonozora, kojemu se bio zakleo na vjernost Bogom, ostade tvrdoglav i uporan i ne obrati se Gospodinu, Izrćlovu Bogu. 14 I svi vrhovni svećenici počiniše zajedno s narodom tolike nevjernosti svakakvim poganskim idolskim grdobama i oskvrnuše Gospodnji Hram koji je bio dao sebi posvetiti u Jeruzalemu. 15 I Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima neprestano opomene preko svojih glasnika jer mu je bilo žao naroda i svoga stana. 16 A oni su se rugali Božjim glasnicima, prezirali su njegove opomene i smijali se njegovim prorocima, dok se ne raspali Gospodnji gnjev na njegov narod tako da više nije bilo spasenja. 17 I pusti da dođe na njih kaldejski kralj, koji im pobi mačem mladiće u njihovu svetom Hramu. Ne poštedi ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu dade u ruke. 18 I sve posuđe Božjega Hrama, veliko i malo, blago Gospodnjega Hrama i kraljevo blago, i blago vrhovnih činovnika? sve on odnese u Babilon. 19 Hram Božji spališe, jeruzalemski zid oboriše i sve palače popališe, tako da svi dragocjeni predmeti u njemu propadoše. 20 Potom sve što je bilo umaklo maču odvede u ropstvo u Babilon. Morali su njemu i njegovim sinovima robovati, dok ne nasta perzijsko kraljevstvo, 21 da bi se ispunila Gospodnja riječ koja je bila izišla preko Jeremije: “Dok zemlja nije bila iznosila svoje subotne godine.” Za sve vrijeme svojega opustošenja imala je mir, dok se ne navrši sedamdeset godina. 22 U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira? da se ispuni obećanje Gospodnje koje navijesti Jeremija? nadahnu Gospodin perzijskoga kralja Kira te oglasi po svemu svom kraljevstvu i raspisa ovo: 23 ”Ovako veli Kir, perzijski kralj: Sva zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Gospodin u nebu. I on mi je naložio da mu sagradim Hram u Judeji. Tko od svih vas pripada njegovu narodu, neka ide gore s blagoslovom Gospodina, svojega Boga!”