2 Chronicles 35
1 Potom je Jošija svetkovao u Jeruzalemu blagdan Pashe u čast Gospodinu. četrnćstoga dana prvoga mjeseca klali su Pashu.
2 On postavi svećenike u njihove službe i potaknu ih da služe u Gospodnjem Hramu.
3 Levitima, koji su trebali učiti sav Izrćlov narod i koji su bili posvećeni Gospodinu, reče: “Donesite sveti kovčeg u Hram koji sagradi Salomon, Davidov sin, Izrćlov kralj! Ne trebate ga više nositi na ramenima. Služite sada Gospodinu, svojemu Bogu, i njegovu narodu Izrćlu!
4 Budite spremni po svojim obiteljima i redovima, kako su propisali David, Izrćlov kralj, i njegov sin Salomon!
5 Postavite se u Svetištu po obiteljima svojih zemljaka, ljudi iz naroda, i to za svaku obitelj jedan dio levitske obitelji!
6 Nato zakoljite Pashu i posvetite se i pripravite ga za svoje zemljake! A pri tom postupajte po uputi što ju je dao Gospodin preko Mojsija!”
7 Jošija dade ljudima iz naroda sitne stoke, naime janjaca i jarića? sve za pashalne žrtve svim prisutnima, na broj trideset tisuća? zatim tri tisuće goveda, to sve od kraljevskoga posjeda.
8 I vrhovni njegovi činovnici dadoše dragovoljno darove narodu, svećenicima i levitima. Tako su darovali Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici Božjega Hrama, svećenicima za pashalne žrtve dvije tisuće i šest stotina janjaca i tri stotine goveda.
9 Konanija i njegova braća Šemaja i Netanel, zatim Hašabja, Jehiel i Jozabad, predstojnici levita, dadoše levitima za pashalne žrtve dar od pet tisuća janjaca i pet stotina goveda.
10 Služba je bila uređena ovako: svećenici su stupili na svoje mjesto, tako isto leviti po svojim odjelima, kako je bio zapovjedio kralj.
11 Tada su klali Pashu. Svećenici bi škropili krvlju primajući iz ruke levita. Oni su tada derali kožu.
12 Odvojili bi dijelove određene za žrtvu paljenicu, da ih daju skupinama obitelji iz naroda, te ih one prinesu Gospodinu, kako je propisano u Mojsijevoj knjizi. Isto su tako postupali s govedima.
13 Tada su pekli Pashu na ognju, po propisu, kuhali su svete darove u loncima, kotlovima i zdjelama i donosili ih brzo svim ljudima iz naroda.
14 Potom su zgotovili sebi i svećenicima; jer su svećenici, Aronovi potomci, imali posla oko prinošenja žrtava paljenica do u noć. Zato bi leviti zgotovili sebi i svećenicima, Aronovim potomcima.\
15 Pjevači, Asafovi potomci, stajali su na svojim mjestima što su ih zauzeli po Davidovoj, Asafovoj i Hemanovoj zapovijedi i zapovijedi Jedutuna, kraljeva vidioca, i vratari na pojedinim vratima. Oni nisu trebali ostavljati svoju službu, jer bi im zgotovili njihovi suplemenici, leviti.
16 Tako je bila uređena sva Gospodnja služba u onaj dan kada je trebalo držati Pashu i na Gospodnjem žrtveniku prinijeti žrtve paljenice po zapovijedi kralja Jošije.
17 I tako su tada svetkovali Izrćlovi sinovi, koji su bili prisutni, sedam dana Pashe i blagdan Beskvasnih kruhova.
18 Od vremena proroka Samuela nije se bio više u Izrćlu svetkovao takav blagdan Pashe. Nijedan od Izrćlovih kraljeva nije bio priredio takav blagdan Pashe, kao što ga je svetkovao Jošija sa svećenicima i levitima i sa svim Judom i s Izrćlovim sinovima, što ih se bilo našlo, i sa stanovnicima Jeruzalema.
19 U osamnćstoj godini Jošijina vladanja bila se svetkovala Pasha.
20 Kad je Jošija bio opet uredio Hram, dođe poslije svega toga egipatski kralj Neko, da zametne bitku kod Karkemiša na Eufratu. Jošija iziđe preda nj.
21 A on posla k njemu poslanike i poruči mu: “Što ja imam s tobom, Judin kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na bojno mjesto s kojim sam zaraćen, i Bog mi je zapovjedio da požurim. Okani se djela protiv Boga koji je sa mnom, da te ne uništi!”
22 Ali se Jošija ne odvrati od njega, nego iziđe da ga napadne. Ne posluša Nekovih riječi, koje su dolazile iz Božjih usta, nego dođe kako bi se borio u ravnici kod Megida.
23 Ali strijelci pogodiše kralja Jošiju, i kralj povika svojim slugama: “Izvedite me odavde, jer sam teško ranjen!”
24 Njegove ga sluge podigoše s ratnih kola, izvezoše ga u drugim kolima i dovedoše ga u Jeruzalem. On umre i bi pokopan u grobovima svojih otaca. Za njim su tugovali sav Juda i Jeruzalem.
25 Jeremija ispjeva tužaljku za Jošijom, i svi pjevači i pjevačice spominju otad Jošiju u svojim tužbalicama, do dana današnjega. One se udomiše u Izrćlu. Napisane su u Tužaljkama.
26 Ostala Jošijina povijest, i njegova pobožna djela, izvedena prema propisu Gospodnjega zakona,
27 njegova i prijašnja i kasnija povijest, zapisani su u knjizi o Izrćlovim i Judinim kraljevima.