2 Chronicles 34
1 Jošiji je bilo osam godina kad je postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu.
2 činio je ono što se sviđalo Gospodinu, i hodio je putovima svojega djeda Davida. Od toga nije odstupio ni lijevo ni desno.
3 U osmoj godini svog vladanja, kad je još bio veoma mlad, poče vjerno služiti Bogu svojega djeda Davida. U dvanćstoj godini počne čistiti Judinu zemlju i Jeruzalem od žrtvenih uzvisina, ašera, i rezanih i livenih likova.
4 Pred njegovim očima raskopaše Baalove žrtvenike. Stupove sunčane, što su bili gore na njima, dade sasjeći. Ašere, rezane likove i spomenike dade oboriti i satrti i taj prah dade razasuti po grobovima onih koji su im bili žrtvovali.
5 Kosti svećenika dade sažeći na njihovim žrtvenicima i tako očisti Judinu zemlju i Jeruzalem.
6 I u gradovima od Manašea i Efrajima, od Šimuna do Naftalija? u njihovim okolnim mjestima?
7 dade poobarati žrtvenike Ašere i izlomiti i satrti rezane likove i po svoj Izrćlovoj zemlji satrti sve sunčane stupove. Tada se vrati u Jeruzalem.
8 U osamnćstoj godini vladanja, nakon što je bio očistio zemlju i Hram, posla Šafana, Asalijahina sina, gradskoga zapovjednika, Maaseju i pečatnika Joaha, Joahazova sina, da popravi Hram Gospodina, njegova Boga.
9 Kad oni dođoše k velikomu svećeniku Hilkiji, predadoše novce što su bili doneseni u Božji Hram, i što su ga bili skupili leviti, čuvari pragova, od Manašea i Efrajima i od svih ostalih Izrćlovih sinova, i od svega Jude i Benjamina, i od stanovnika Jeruzalema.
10 Oni ih uručiše poslovođama, koji su bili postavljeni kod Gospodnjega Hrama. Ovi su isplaćivali radnike koji su bili zaposleni oko Gospodnjega Hrama obnavljajući i popravljajući Hram.
11 Oni su davali drvodjeljama i zidarima, da se kupuje otesano kamenje i drvo za grede i da se poprave zgrade što su ih bili razvalili Judini kraljevi.
12 Ljudi su radili svoj posao vjerno i savjesno. Nad njima su bili postavljeni za nadzor leviti Jahat i Obadja od Merarijevih sinova i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova. Leviti, ako su se razumjeli u glazbala,
13 bili su postavljeni nad nosioce i također im je bilo povjereno nadziranje svih drugih radnika kod njihova službovanja. Poneki su leviti bili pisari, upravitelji i vratari.
14 Kad su vadili novce što su bili ušli za Gospodnji Hram, nađe svećenik Hilkija Gospodnji zakonik od Mojsija.
15 Hilkija javi pisaru Šafanu: “Nađoh zakonik u Gospodnjem Hramu.” Hilkija tad predade knjigu Šafanu.
16 Šafan odnese knjigu kralju i podnese kralju ovaj izvještaj: “Sve što je bilo naloženo tvojim slugama izveli su.
17 Oni su novce što se nađoše u Gospodnjem Hramu skupili i uručili poslovođama koji su namješteni za nadzor.”
18 Ujedno javi pisar Šafan kralju: “Svećenik Hilkija dade mi knjigu”, i Šafan je pročita kralju.
19 Kad je kralj čuo sadržaj Zakona, razdre svoje haljine.
20 Tada kralj dade sljedeću uputu Hilkiji, Ahikamu, Šafanovu sinu, i Abdonu, Mikinu sinu, pisaru Šafanu i Asaji, kraljevu sluzi.
21 ”Idite, upitajte Gospodina za me, za narod i za one koji su još preostali u Izrćlu i Judi o sadržaju ove knjige što se našla! Jer je velik Gospodnji gnjev koji se raspalio protiv nas zato što naši oci nisu slušali Gospodnje propise, da čine sve ono što je napisano u ovoj knjizi.”
22 I tako ode svećenik Hilkija s onima koje je bio označio kralj, k proročici Huldi, ženi skladištara (čuvara odjeće) Šaluma, Tokhatova sina, Hasrina unuka, koja je stanovala u drugom kotaru u Jeruzalemu, i upitaše je o tome.
23 Ona im dade ovaj odgovor: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Kažite čovjeku koji vas posla k meni.
24 Ovako govori Gospodin: Pustit ću zlo na ovo mjesto i na njegove stanovnike, sve kletve što stoje napisane u knjizi koju su pročitali Judinu kralju.
25 Zato što su me ostavili i prinosili kâd drugim bogovima, da me razgnjevljuju svim tim lošim djelom svojih ruku, moj će se gnjev raspaliti protiv toga mjesta i ne će se ugasiti.
26 A Judinu kralju, koji vas posla da upitate Gospodina, javite ovo: Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov, za sve riječi koje si čuo:
27 Zato što je tvoje srce bilo ponizno i što si se prignuo pred Bogom, kad si čuo što je zaprijetio tomu mjestu i njegovim stanovnicima, i zato što si se ponizio preda mnom i razderao svoje haljine, i plakao preda mnom, ja sam te uslišio, govori Gospodin.
28 Zato ćeš, kad te uzmem k tvojim ocima, biti u miru položen u svoj grob. Oči ti ne će gledati svu tu nesreću koju ću pustiti na to mjesto i na njegove stanovnike.” Tako kazaše kralju.
29 Tada kralj posla glasnike i oni skupiše kod njega sve Judine i jeruzalemske starješine.
30 Kralj ode u Gospodnji Hram i s njim svi ljudi iz Judine zemlje i stanovnici Jeruzalema i svećenici i leviti, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj zavjetne knjige, koja je bila nađena u Gospodnjem Hramu.
31 Potom stupi kralj na svoje sjedište i zavjetova se pred Gospodinom da će oni ići za Gospodinom i držati njegove zapovijedi, njegove odredbe i ustanove svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima Saveza što su bili napisani u ovoj knjizi.
32 Tada dade da svi koji su bili u Jeruzalemu i u Benjaminovu plemenu stupe u ovaj Savez. Stanovnici Jeruzalema radili su onako kako je odgovaralo Savezu Boga, Boga njihovih otaca.
33 Tako odstrani Jošija sva idolska zla iz svih krajeva Izrćlovih sinova i obveza sve u Izrćlu da služe Gospodinu, svojemu Bogu. Dok je on živio, ne odstupiše od toga da idu za Gospodinom, Bogom svojih otaca.