1Zato ne mogosmo više podnositi i naumismo sami ostati u Ateni,
2a poslasmo Timoteja, svoga brata i Božjega suradnika u Kristovu evanđelju, da vas utvrdi i obodri u vašoj vjeri.
3Željeli smo da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama; jer sami znate da smo za to određeni.\
4Doista, dok smo bili kod vas, kazali smo vam unaprijed da ćemo podnositi nevolje, a to se i dogodilo, kako znate.
5Zato i ja, kad nisam mogao više podnositi, poslah da upoznam vašu vjeru, da vas nije kako iskušao napasnik? da naš trud ne bude uzalud.
6A sad, kad se vratio Timotej k nama od vas i izvijestio nas o vašoj vjeri i ljubavi te da nas se svagda ugodno sjećate, želeći nas vidjeti, kao i mi vas,
7utješili smo se, braćo, zbog vas, u svoj svojoj bijedi i nevolji, vašom vjerom.
8Zaista, sad živimo kad vi stojite u Gospodinu.
9Jer kakvu zahvalu možemo uzvratiti Bogu za vas, za svu radost kojom se radujemo zbog vas pred svojim Bogom?
10Noću i danju molimo se najgorljivije da vidimo vaše lice i da nadopunimo ono što je manjkavo u vašoj vjeri.
11Sam Bog i naš Otac, i naš Gospodin Isus, neka upravi naš put k vama!
12A vas neka umnoži Gospodin i neka dade da imate obilnu ljubav jedni prema drugima, i prema svima, kao i mi prema vama.
13Utvrdila se vaša srca besprijekorno u svetosti, pred Bogom i Ocem našim, kad dođe naš Gospodin Isus sa svima svojim svetima. Amen.