1David reče sebi: “Jednoga dana ipak će me Šaulova ruka smaknuti. Ne preostaje mi ništa bolje nego da pobjegnem u zemlju Filistejaca. Tada će Šaul odustati od toga da me dalje traži po svemu Izrćlovu području, i tako ću ja izmaknuti njegovoj ruci.”
2Tako se podiže David i ode sa šest stotina ljudi što ih je imao uza se k Akišu, Maokovu sinu, gatskomu kralju.
3David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelju. David sa svoje obje žene, Ahinoamom od Jizreela i Abigajilom, Nabalovom ženom, iz Karmela.
4Kad javiše Šaulu da je David utekao u Gat, nije ga dalje progonio.
5A David reče Akišu: “Ako sam našao milost u tvojim očima, neka mi se da za boravište jedan grad u zemlji, da mogu ondje stanovati. čemu da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?”
6I dade mu Akiš onoga dana Siklag. Zato Siklag pripada kraljevima Judinim do dana današnjega.
7I ostade David u zemlji Filistejaca jednu godinu i četiri mjeseca.
8David je sada izlazio sa svojim ljudima. Oni su udarali na Gešurce, Girzijce i Amalečane; jer su to bili od starine stanovnici zemlje od Telama do Šura i Egipta.\
9Kad bi god David udario na zemlju, ne bi ostavio na životu ni ljude ni žene, uzeo bi ovce, goveda, magarce, deve i ruho, vratio bi se i došao opet k Akišu.
10Ako bi Akiš onda pitao: “Gdje ste ovaj put udarili?”, odgovorio bi David: “U južnoj zemlji Judinoj” ili “U južnoj zemlji jerahmeelskoj” ili “U južnoj zemlji kenijskoj.”
11Ljude i žene nije David ostavljao na životu zato da ih ne mora dovesti u Gat; jer je mislio: “Neka ne svjedoče protiv nas: Tako i tako činio je David.” Tako je postupao David za sve vrijeme što ga je proveo u zemlji Filistejaca.\
12Akiš se pouzdavao u Davida, jer je mislio: “Omrznuo je svom narodu Izrćlu. Tako će mi biti sluga zauvijek.”