1Ana izreče ovu molitvu: “Obraduj se srce moje u Gospodinu, odveć je velika sreća moja u Gospodinu. Sad mogu usta svoja otvoriti pred neprijateljima svojim; jer se smijem radovati zbog pomoći tvoje. \
2Nijedan nije tako uzvišen kao Gospodin; jer nema nijednoga osim tebe. Kao naš Bog nije nijedan drugi bog! \
3Ne kazujte toliko riječi oholih! U vašim ustima neka zamre svaka riječ drzovita! Jer Gospodin je Bog sveznajući, i on mjeri sva djela ljudska.
4Slomit će se luk jakih, a slabi će se ogrnuti snagom.
5Moraju siti u najam ići za kruh, a tko je gladovao, ima sad previše. Sedmero djece imat će koja je bila neplodna, a koja je imala djece izdisat će od bola.
6Gospodin je koji ubija i opet oživljava, koji vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi.
7Gospodin osiromaši i obogati, ponizi i uzvisi.
8Iz praha podiže slaboga i iz buništa izvlači uboge, postavi ih uz knezove, određuje im časna mjesta. Jer su stupovi svijeta Gospodnji, na njih je postavio svemir.
9Korake svojih pobožnih čuva dobro, a opaki izginu u mraku; jer svojom snagom ne dolazi čovjek do pobjede. \
10Gospodin će satrti onoga koji mu se protivi, s neba će zagrmjeti gromom. Krajevima zemlje sudit će Gospodin, kralju svojemu dat će snagu, uzvisit će moć pomazaniku svojemu.”
11Elkana se vrati natrag u Ramu, svojoj kući. Dječak je služio Gospodinu pod nadzorom svećenika Elija.
12Sinovi Elijevi bili su nevaljali. Nisu marili ni za Gospodina
13ni za zakonske propise svećenika prema narodu. Kada je god, naime, tko prinosio žrtvu, došao bi svećenikov sluga, dok se kuhalo meso, s trokrakom vilicom u ruci
14i zabadao bi njim u kotao ili lonac, u tavu ili zdjelu. Sve što bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik za se. Tako su činili svim Izrćlcima koji su dolazili u Šilo.
15Pa i prije nego bi se zapalilo salo, pojavio bi se svećenikov sluga i rekao bi čovjeku koji je prinosio žrtvu: “Daj ovamo mesa da ispečem svećeniku! On od tebe ne će kuhana mesa, nego sirova.”
16A ako bi mu čovjek odvratio: “Ali prije se mora zapaliti salo. Onda možeš uzeti sebi što ti je volja”, on bi odgovorio: “Ne, nego daj odmah, inače ću uzeti silom!”
17Tako je bio grijeh tih mladih ljudi veoma težak pred Gospodinom; jer ti ljudi nisu marili za Gospodnju žrtvu.\
18Dječak Samuel, ogrnut lanenim oplećkom, služio je pred Gospodinom.
19Njegova majka načini mu malen plašt i donese mu ga; i tako je činila svake godine kad bi dolazila s mužem da prinese godišnju žrtvu. \
20Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i njegovu ženu riječima: “Neka ti Gospodin daruje djece od te žene umjesto ovoga kojega je Gospodin sebi odabrao!” Nato bi se vratili kući.
21I Gospodin pohodi Anu. Ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri. A mladi je Samuel rastao u Gospodnjem svetištu.
22Eli je bio veoma star. Kad je čuo što su sve činili njegovi sinovi svemu Izrćlu, i da su se provodili sa ženama što su služile na ulazu u Šator svjedočanstva,
23reče im: “Zašto to radite da čujem od svih ljudi ovdje za vašu sramotu?
24Nemojte, sinovi moji, nije dobro što čujem i što narod Gospodnji širi o vama.
25Kad čovjek sagriješi čovjeku, onda odlučuje Bog kao sudac nad njim. Ali ako sagriješi čovjek protiv Gospodina, tko može onda istupiti kao sudac za njega?” Ali oni ne poslušaše riječi svojega oca; jer ih je Gospodin bio odlučio ubiti. \
26A mladi Samuel rastao je i bio je u milosti kod Gospodina i kod ljudi.
27Jednoga dana dođe čovjek Božji k Eliju i reče mu: “Ovako govori Gospodin: Ja se objavih obitelji tvojega oca, kad je još služila u Egiptu faraonovoj kući,
28i izabrah je između svih Izrćlovih plemena sebi za svećenike, koji bi trebali uzlaziti k mome žrtveniku, paliti kâd i nositi oplećak u mojem svetištu. Ja predadoh kući tvojega oca sve žrtve paljenice sinova Izrćlovih.
29Zašto gazite moje žrtve i prinose, što sam ih naredio u svom prebivalištu? Zašto paziš svoje sinove više nego mene, da se gojite najboljim komadima svih žrtvenih prinosa mojega naroda Izrćla?
30Zato kaže Gospodin, Bog Izrćlov: Rekao sam doista: Kuća tvoja i kuća tvojega oca uvijek će vršiti službu u mom svetištu. Ali sada, govori Gospodin, neka je to daleko od mene. Jer tko mene časti, toga ja častim. A tko mene prezire, taj će pasti u sramotu.
31Eto, doći će vrijeme kad ću tebe i kuću tvojega oca poništiti, tako da u tvojoj obitelji ne će više biti ugledna čovjeka.
32Tada ćeš u strahu gledati svakoga koji čini dobro Izrćlu. Nikada više ne će biti u tvojoj kući ugledna čovjeka.
33Ako jednoga ili drugoga ne istrijebim iz službe na mom žrtveniku, to će biti samo zato da iskopaju njegove oči i da se izjede njegovo srce. Sav podmladak tvoje kuće umrijet će u dubokom poniženju.
34Ovo neka je znak što će doći na oba tvoja sina, na Hofnija i Pinhasa: u jedan će dan umrijeti obojica.
35A ja ću podići sebi vjerna svećenika, koji će raditi po mojoj želji i volji. Njemu ću sazidati tvrdu kuću, da uvijek hoda preda mnom kao moj pomazanik.
36Tko tada još ostane od tvoje kuće, doći će i bacit će se ničice pred njim, da isprosi novac ili komad kruha i kazat će: Primi me u kakvu svećeničku službu da imam komad kruha!”