1 Samuel 14— GKS

¹Jednoga dana reče Jonatan, Šaulov sin, svojemu momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo k filistejskoj straži koja je na onoj strani.” A svojemu ocu ne kaza ništa.

²Šaul je sjedio na drugom kraju Gebe pod šipkom što stoji kod Magrona. Naroda je bilo s njim oko šest stotina ljudi.

³Ahija, sin Ahitoba, brata Ikaboda, unuk Pinhasa, praunuk Elija, Gospodnjega svećenika u Šilu, nosio je svećenički oplećak. I vojska nije znala da je Jonatan otišao.

⁴Usred klanca preko kojega je Jonatan morao prijeći da dođe k filistejskoj straži bile su dvije strme stijene, jedna s ove, a druga s one strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene.

⁵Jedna se stijena dizala kao kakav stup na sjevernoj strani prema Mikmasu, druga na jugu prema Gebi.

⁶Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo k straži tih neobrezanih tamo! Možda nam pomogne Gospo- din; jer za Gospodina nema zapreke da pomogne do pobjede, s mnogo ili s malo ljudi.” \

⁷Momak koji mu je nosio oružje odgovori: “čini što ti je god u srcu! Spreman sam za sve što hoćeš.”

⁸Jonatan reče: “Dobro, poći ćemo k tim ljudima tamo i pokazat ćemo im se.

⁹Ako nam viknu: čekajte dok dođemo k vama, ostat ćemo na mjestu na kojem jesmo i ne ćemo ići k njima.

¹⁰Ako li nam reknu: Dođite k nama, tamo ćemo otići; jer nam ih tada predade Gospodin u ruke. To će nam biti znak.” \

¹¹Kad se obojica pokazaše filistejskoj straži, narugaše se Filistejci: “Evo, izlaze Hebreji iz rupa u koje su se zavukli!”

¹²I stražari viknuše Jonatanu i njegovu momku koji mu je nosio oružje: “Dođite k nama! Nešto ćemo vam kazati.” A Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajde za mnom jer ih predade Gospodin u ruke Izrćlu!”

¹³Jonatan je puzao rukama i nogama i za njim momak koji mu je nosio oružje. Tada su oni padali pred Jonatanom i ubijao ih je za njim momak koji mu je nosio oružje.

¹⁴Taj prvi pokolj, što ga počiniše Jonatan i momak koji mu je nosio oružje, bio je nad otprilike dvadeset ljudi na prostoru od jedno pola rala duljine.

¹⁵Strah nastade u taboru, na slobodnom polju i među svom vojskom. I straža i četa što plijeni prepadoše se. Usto se potrese zemlja i zavlada strah od Boga.

¹⁶I kad su Šaulove uhode, što su se nalazile u Gebi u Benjaminu, primijetile da se je mnoštvo uskomešalo tamo i amo,

¹⁷Šaul zapovjedi ljudima koji su bili s njim: “Pregledajte i vidite tko je otišao od nas!” Kad pregledaše, pokaza se da nema Jonatana i njegova momka, koji mu je nosio oružje.

¹⁸I Šaul zamoli Ahiju: “Daj donijeti kovčeg Božji!” Jer je kovčeg Božji bio tada među sinovima Izrćlovim.

¹⁹Dok je Šaul govorio sa svećenikom, zabuna u filistejskom taboru bivala je sve jača. Zato Šaul zamoli svećenika: “Pusti to!”

²⁰I Šaul i svi ljudi što su bili s njim podigoše bojnu viku. Kad stigoše na bojno polje, nađoše mač jednoga okrenut protiv drugog. Zabuna je bila vrlo velika.

²¹Hebreji koji su se odavno držali s Filistejcima i s njima ratovali, otpadoše od njih i priključiše se Izrćlcima pod Šaulom i Jonatom.

²²I svi Izrćlci koji su se bili sakrili u Efrajimovoj gori, kad čuše da Filistejci bježe, nagnuše za njima da ih pobiju.

²³Tako u onaj dan dade Gospodin pobjedu Izrćlu. Kad se je boj nastavio preko Bet Horona,

²⁴a Izrćlci su se bili u onaj dan vrlo umorili, izreče Šaul nad vojskom ovo prokletstvo: “Proklet neka je čovjek koji prije večeri uzme što k sebi, dok se ne osvetim svojim neprijateljima!” I zato nijedan od ljudi ne okusi ništa.

²⁵I dođe sva vojska u jednu šumu. Tamo je bilo meda na slobodnom polju.

²⁶Kad vojska dođe k saću što je bilo puno meda, nitko ipak ne prinese ruke k svojim ustima jer su se ljudi bojali prokletstva.

²⁷Samo Jonatan nije bio čuo da je njegov otac izrekao prokletstvo nad narodom. I on pruži vršak štapa, što ga je držao u ruci, umoči ga u jedan medeni s?t i primače svoju ruku ustima. I zasjaše mu opet oči.

²⁸A jedan od vojnika okrenu se k njemu i reče: “Tvoj je otac izrekao prokletstvo nad narodom: Proklet neka je čovjek koji danas uzme nešto k sebi!” Ljudi su naime bili iznemogli.

²⁹Jonatan odvrati: “Moj otac svaljuje zemlju u nesreću. Eto vidite kako mi zasjaše oči jer okusih malo toga meda.

³⁰A da su ljudi jeli od plijena svojih neprijatelja, što ga osvojiše, kako bi tada bio velik poraz Filistejaca?”

³¹Tako pobiše onaj dan Filistejce od Mikmasa do Ajalona. Kako su ljudi bili vrlo izmoreni,

³²navališe na plijen, uzeše ovaca, volova i teladi, poklaše ih na zemlji, stadoše jesti i s krvlju.

³³Kad javiše Šaulu: “Ljudi griješe protiv Boga jer jedu s krvlju”, on reče: “činite zlo. Dovaljajte mi, dok je još dan, velik kamen!”

³⁴Tada zapovjedi Šaul: “Raziđite se među ljude i recite im: Svaki neka donese k meni svog vola ili ovcu i neka zakolje ovdje! Onda možete jesti, a da ne griješite protiv Gospodina jedući s krvlju.” Svaki od ljudi donese komad stoke, što mu je bio pri ruci, još one noći i ondje zaklaše.

³⁵I Šaul načini žrtvenik Gospodinu. To je bio prvi žrtvenik što ga on podiže Gospodinu.

³⁶Onda zapovjedi Šaul: “Tjerat ćemo Filistejce noćas i plijenit ćemo među njima dok ne svane! Nijednoga od njih ne ćemo ostaviti!” Oni odgovoriše: “čini što god misliš da je dobro!” Ali svećenik reče: “Najprije upitajmo Boga!”

³⁷I upita Šaul Boga: “Trebam li tjerati Filistejce? Hoćeš li ih dati u ruke Izrćlu?” Ali mu ne dade odgovora u onaj dan.

³⁸Tada zapovjedi Šaul: “Pristupite ovamo, vi svi glavari naroda! Istražite brižno tko je danas počinio taj grijeh!

³⁹Jer tako živ bio Gospodin, koji je dao pobjedu Izrćlu, i ako je kriv moj sin Jonatan, mora umrijeti!” Ali nitko mu iz naroda ne odgovori.

⁴⁰I on zapovjedi svim Izrćlcima: “Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit ćemo na drugoj strani.” Narod odgovori: “čini što smatraš da je dobro!”

⁴¹I Šaul se pomoli Gospodinu: “Bože Izrćlov, daj dosudi!” I budu pogođeni Jonatan i Šaul, a narod iziđe slobodan.

⁴²Sad zapovjedi Šaul: “Bacite ždrijeb između mene i mojega sina Jonatana!” I bude pogođen Jonatan.

⁴³Šaul zapovjedi Jonatanu: “Kaži mi što si učinio!” Jonatan mu priznade: “Vrškom štapa, što sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam umrijeti.”

⁴⁴Šaul odvrati: “Bog neka mi učini što hoće samo da ti ne moraš umrijeti, Jonatane!”

⁴⁵Ali vojska izjavi Šaulu: “Što? Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izrćlu, mora umrijeti? To ne smije biti! Tako živ bio Gospodin, ni jedna dlaka s njegove glave ne će pasti na zemlju! Jer je s pomoću Božjom on izvojevao današnju pobjedu.” Tako izbavi vojska Jonatana od smrti.

⁴⁶Šaul odustane od potjere za Filistejcima i ode. A Filistejci se vratiše u svoju zemlju.

⁴⁷Nakon što je Šaul bio postigao kraljevsko dostojanstvo nad Izrćlom, ratovao je uokolo protiv svih svojih neprijatelja, protiv Moaba, Amona, Edoma, protiv kraljeva od Sobe i protiv Filistejaca. Kamo se god obraćao, nadvladavao bi.

⁴⁸Dokazao je hrabrost, pobio je Amalečane i izbavio je Izrćla iz ruku onih koji su ga plijenili.

⁴⁹Šaulovi sinovi bili su Jonatan, Išjo i Malki Šua. Njegove dvije kćeri zvale su se: starija Meraba, mlađa Mikala.

⁵⁰Žena Šaulova zvala se Ahinoama i bila je kći Ahimaasova. Njegov vojskovođa zvao se Abner, sin Nera, strica Šaulova;\

⁵¹jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bili su sinovi Abielovi.

⁵²Svega Šaulova vijeka bilo je teških bitaka protiv Filistejaca. Kad bi stoga Šaul vidio nekog hrabrog i valjanog čovjeka, uzimao bi ga u svoju službu.