1I Samuel reče svemu Izrćlu: “Eto, u svemu što mi predložiste ispunio sam vaš zahtjev i postavio sam kralja nad vama.
2Sada će kralj ići pred vama. Ja sam ostario i osijedio. Sinovi su moji među vama. Od moje mladosti sve do danas moj je život stajao otvoren pred vama.
3Evo me! Istupite protiv mene pred Gospodinom i njegovim pomazanikom! Kome sam oduzeo njegova vola? Kome sam odveo njegova magarca? Koga sam tlačio? Kome sam nasilje učinio? Od koga sam primio mito i jedno oko stisnuo prema njemu? Ja ću vam to natrag vratiti.”
4Oni odgovoriše: “Nisi nas tlačio, nisi bio nasilan i nisi ni od koga ništa uzeo.”
5On im reče: “Gospodin neka mi je vaš svjedok i neka je svjedok danas njegov pomazanik da niste našli nikakvo nepravedno dobro u mojemu posjedu.” Oni povikaše: “Tako je.”
6Tada reče Samuel narodu: “Gospodin je koji je postavio Mojsija i Arona, i vaše oce izveo iz Egipta.
7Sad pristupite da vam pred Gospodinom predočim sva dobročinstva što ih je iskazao Gospodin vama i vašim ocima!
8Kad je Jakov bio došao u Egipat i kad su oci vaši vapili Gospodinu za pomoć, posla Gospodin Mojsija i Arona. Oni izbaviše vaše oce iz Egipta i naseliše ih u ovoj zemlji.
9Ali zaboraviše Gospodina, svoga Boga, i on ih dade u ruke Sisari, hasorskomu vojskovođi, u ruke Filistejcima i ruke moapskomu kralju, kad ih napadoše.
10A kad su zavapili Gospodinu za pomoć i priznali: Sagriješismo što ostavismo Gospodina i služismo baalima i aštartama; ali sada nas izbavi iz ruku neprijatelja naših pa ćemo ti služiti,\
11tada posla Gospodin Jerubaala, Baraka, Jiftaha i Samuela i ote vas iz ruku vaših okolnih neprijatelja, tako da ste mogli živjeti u sigurnosti.
12A kad vidjeste da amonski kralj Nahaš iziđe protiv vas, rekoste mi: Ne, nego kralj neka vlada nad nama! A ipak je vaš kralj Gospodin, Bog vaš.
13I sada eto kralja kojega izabraste, kojega htjedoste! Evo, Gospodin vam je postavio kralja.
14Neka biste se bojali Gospodina i njemu služili, slušali njegov glas i ne protivili se zapovijedi Gospodnjoj! Neka biste se i vi i kralj, koji vlada nad vama, pokoravali Gospodinu, svojemu Bogu!
15Ako ne budete slušali Gospodnji glas i budete se protivili zapovijedi Gospodnjoj, ruka će Gospodnja biti protiv vas, kao što je bila protiv vaših očiju.
16A sada pazite i vidite koliko će čudo učiniti Gospodin pred vašim očima!
17Nije li sada pšenična žetva? Ja ću prizvati Gospodina neka pošalje gromove i dažd. Tada ćete spoznati i vidjeti koliko je u Gospodnjim očima bilo zlo što ga počiniste kad ste zahtijevali sebi kralja.”
18Kad Samuel zavapi Gospodinu, posla Gospodin još isti dan gromove i dažd. Sav narod obuze velik strah pred Gospodinom i Samuelom.
19I sav narod zamoli Samuela: “Zagovaraj svoje sluge kod Gospodina, Boga svojega, da ne pomremo! Jer dodasmo k svim svojim grijesima još zla kad smo zahtijevali sebi kralja.”
20Samuel odvrati narodu: “Ne bojte se! Počiniste, doduše, sve to zlo. Ali sad barem ne odstupajte više od Gospodina, nego služite Gospodinu svim svojim srcem.
21Ne otpadajte opet nakon mene k ništavnim idolima koji ne mogu pomoći niti izbaviti jer su ništa!
22Jer tada ne će Gospodin odbiti svojega naroda zbog velikoga svojega imena; jer Gospodinu je bila volja da vas učini svojim narodom.\
23A daleko neka je od mene da se ogriješim o Gospodina prestavši vas zagovarati; nego ću vas upućivati na dobar i pravi put.\
24Samo se bojte Gospodina i služite mu iskreno svim srcem; jer vidite kakve je velike stvari za vas učinio!\
25Ako li ipak zlo činite, propast ćete i vi i vaš kralj.”