1Samuel uze uljanicu, izli mu ulje na glavu, poljubi ga i reče: “Ovim te pomaza Gospodin za kneza nad svojim vlasništvom.
2Kad sada odeš od mene, naći ćeš u Selsahu kod groba Rahelina, na Benjaminovoj međi, dva čovjeka koji će ti reći: Magarice što si ih išao tražiti, nađene su. Otac tvoj ne misli više na magarice. Ali se zabrinuo za vas i kaže: Šta ću činiti zbog sina?
3Kad onda odeš dalje i dođeš do hrasta Tabora, tamo će te sresti tri čovjeka koji idu k svetištu u Betel. Jedan nosi tri jareta, drugi tri kruha, a treći mješinu vina.
4Oni će te pozdraviti i ponuditi ti dva kruha. Primi ih od njih.
5Kad onda stigneš u Gibeu Božju, gdje je filistejska straža, tamo ćeš na ulasku u grad sresti četu proroka. Oni dolaze s gore. Pred njima se razliježu harfe, bubnjevi, frule i citare. Oni su sami u zanosu.
6Tada će Duh Gospodnji doći na te. Ti ćeš s njima pasti u zanos i pretvoriti se u drugoga čovjeka.
7Kad se ti znaci ispune na tebi, onda čini što tvoja snaga može činiti; jer je Bog s tobom.\
8Tada siđi prije mene u Gilgal! Ja ću doći k tebi da prinesem žrtve mirotvorne. čekaj sedam dana, dok ne dođem k tebi i ne priopćim ti što imaš činiti!”
9Kad on okrenu leđa da ode od Samuela, preokrenu mu Bog srce, i svi se oni znaci zbiše još istoga dana.
10Kada dođoše tamo u Gibeu, srete ga četa proroka, i dođe na nj Duh Božji, tako da on među njima pade u zanos.
11I kad vidješe svi koji su ga otprije poznavali kako je među prorocima pao u zanos, pitali su ljudi jedan drugoga: “Što se to dogodilo s Kišovim sinom? Je li i Šaul među prorocima?”
12Tada odvrati jedan čovjek otamo: “A tko li im je otac?” Tako nastade poslovica: “Je li i Šaul među prorocima?”
13Kad prestade njegov zanos i on dođe na goru,
14upita Šaulov stric njega i njegova momka: “Kamo ste išli?” On odgovori: “Tražiti magarice. Kad vidjesmo da ih nigdje nema, odosmo k Samuelu.”
15Stric Šaulov zamoli ga: “Pripovijedaj mi što vam je rekao Samuel!”
16Šaul odvrati svojem stricu: “Kazao nam je da su magarice nađene.” Što mu je Samuel rekao o kraljevskoj časti ne kaza mu.
17Jednoga dana, kad je Samuel bio sazvao narod Gospodinu u Mispu,
18reče on sinovima Izrćlovim: “Ovako veli Gospodin, Bog Izrćlov: Ja izvedoh Izrćla iz Egipta i izbavih vas iz ruku Egipćana i svih kraljevstava koja su vas tlačila.
19A vi sada odbacujete svog Boga, koji vas je izbavljao od svih nevolja i tjeskoba, kad zahtijevate od njega: Postavi kralja nad nama! Sada dakle stanite pred Gospodinom po svojim plemenima i tisućama!”
20Kad je Samuel priveo sva plemena Izrćlova, pade ždrijeb na pleme Benjaminovo.
21Potom privede pleme Benjaminovo po negovim rodovima, i pade ždrijeb na Merijev rod. Tada pade na Šaula, Kišova sina. Kad su ga tražili, ne mogoše ga naći.
22Upitaše zato još jednom Gospodina: “Je li on uopće došao ovamo?” Gospodin odgovori: “Jest, sakrio se iza prtljage.”
23Otrčaše i dovedoše ga. Kad stade usred naroda, bio je viši od svih drugih od ramena i dalje.
24Samuel reče svemu narodu: “Vidite, njemu, koga je izabrao Gospodin, nijedan nije jednak u svemu narodu!” Tad stane narod klicati i povika: “Živio kralj!”
25Samuel kaza narodu prava kraljevska, napisa ih u knjigu i stavi je pred Gospodinom. Potom Šaul raspusti sav narod, svakoga svojoj kući.
26I Šaul se vrati k svojoj kući u Gabau. četa onih, kojima Bog taknu srce, otprati ga.
27A neki nevaljali ljudi rekoše: “Što nam taj može pomoći?” Oni su ga prezirali i nisu mu donijeli nikakva dara. Ali se on napravi, kao da nije opazio ništa.