1Kad je Salomon bio dovršio gradnju Gospodnjega Hrama i kraljevske palače, i svega drugog što je Salomon želio izvesti,
2javi se Gospodin Salomonu po drugi put, kao što mu se bio javio u Gibeonu.
3I reče mu Gospodin: “Uslišio sam tvoju molitvu i tvoj vapaj što si mi ga upravio. Posvetio sam taj Hram što si mi ga sagradio. Zato će moje oči i srce tamo uvijek boraviti.
4Ako ti budeš išao preda mnom onako kako je išao tvoj otac David, u iskrenosti srca i u pravičnosti, tako da činiš sve što sam ti zapovjedio, i držiš moje uredbe i propise,
5tada ću zauvijek utvrditi prijestolje tvojega kraljevstva nad Izrćlom, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu kad sam rekao: nikada ti ne će nestati čovjeka na Izrćlovu prijestolju.
6Ali ako se vi i vaši sinovi odvratite od mene i ne držite moje zapovijedi i uredbe, na koje sam vas obvezao, nego odete i služite drugim bogovima i klanjate im se,
7tada ću istrijebiti Izrćla iz zemlje koju sam im dao, i Hram što sam ga posvetio svom imenu odbacit ću od svog lica, i Izrćl će postati poslovica i podsmijeh kod svih naroda.
8I ovaj će Hram postati ruševina. I kad zapitaju: Zašto je takvo što učinio Gospodin ovoj zemlji i ovome Hramu,
9odgovorit će se: Oni su ostavili Gospodina, svojega Boga, koji je njihove oce izveo iz Egipta, i okrenuli se tuđim bogovima, njima se klanjali i služili im. Zato je pustio na njih Gospodin svu tu nesreću.”
10Kad prođe dvadeset godina i Salomon sagradi obje zgrade, Gospodnji Hram i kraljevsku palaču
11? Hiram, kralj Tira, podupirao je Salomona prema potrebi cedrovim i čempresovim drvetom i zlatom? tada ustupi kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galileji.
12Ali kad dođe Hiram iz Tira da vidi gradove što mu ih je bio ustupio Salomon, ne svidješe mu se,
13i reče: “Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate?” Zato se ta zemlja zove sve do današnjega dana Kabul.
14Hiram je bio poslao kralju sto i dvadeset talenata zlata.
15Tako se uredilo s obzirom na posao koji je bio zapovjedio kralj Salomon, kako bi sagradio Hram Gospodnji i svoju vlastitu palaču, Milo i zidove Jeruzalema i Hasor, Megido i Gezer.
16Faraon, naime egipatski kralj, bio je izišao, osvojio Gezer i spalio ga ognjem. Kanaance koji su stanovali u gradu pobio je i dao ga kao miraz svojoj kćeri, Salomonovoj ženi.
17I Salomon sagradi opet Gezer i donji Bet Horon,
18Baalat, Tamar u pustinji u zemlji,
19zatim sve gradove za spremišta što ih je imao Salomon i gradove za kola i gradove za jahalište, zatim sve gradnje što ih je Salomon htio podići u Jeruzalemu, na Libanonu i u svemu području pod svojom vlašću.
20Sve što je bilo ostalo od Amorejaca, Hetita, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, koji nisu pripadali sinovima Izrćlovim,
21njihove potomke koji su nakon njih još bili ostali u zemlji, jer ih ne mogoše sinovi Izrćlovi istrijebiti, njih Salomon nagna da plaćaju danak i da robuju do dana današnjega.
22Od sinova Izrćlovih ne učini Salomon nijednoga robom, nego oni postadoše njegovi ratnici i činovnici, njegove više i niže vođe, njegovi zapovjednici nad kolima i nad konjanicima.
23Glavnih nadstojnika nad Salomonovim gradnjama bilo je pet stotina i pedeset. Oni su nadzirali ljude koji su izvodili radove.
24čim je faraonova kći iz Davidova grada bila ušla u svoju palaču, koju je bio sagradio za nju, dade podići Milo.
25Tri puta u godini prinosio bi Salomon žrtve paljenice i žrtve pričesnice na žrtveniku što ga je podigao Gospodinu i palio je kâd na žrtveniku što je stajao pred Gospodinom. I popravljao je štete na Hramu.
26I kralj Salomon dao je napraviti lađe u Esjon-Geberu, koji je kod Elata na obali Crvenoga mora, u Edomu.
27Hiram posla na tim lađama svoje ljude, mornare, koji su vješti moru. Zajedno s ljudima Salomonovim
28odvezoše se u Ofir, uzeše otamo zlata četiri stotine i dvadeset talenata i donesoše ih kralju Salomonu.