1Ako ljudske i anđeoske jezike govorim, a nemam ljubavi, onda sam kao mjed koja ječi, ili praporac koji zveči.
2Ako imam proroštvo i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru, da i gore premještam, a nemam ljubavi, ništa sam.
3I ako razdam sve svoje imanje, i ako predam svoje tijelo da se sažeže, a nemam ljubavi, ništa mi ne koristi.
4Ljubav dugo trpi, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se. \
5Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.
7Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
8Ljubav nikad ne prestaje; a proroštva će prestati, jezici će umuknuti, znanje će proći. \
9Jer dijelom znamo i dijelom prorokujemo.
10A kad dođe što je savršeno, prestat će što je djelomično.
11Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, rasuđivao sam kao dijete. Kad sam postao muž, odbacio sam što je bilo djetinje.
12Jer sad gledamo kroz ogledalo, u zagonetki, a tada ćemo licem u lice. Sad spoznajem dijelom, a tada ću spoznati kao što sam i sam spoznat.
13A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, to troje. Ali je najveća među njima ljubav.