1Kad se David bio uselio u svoju palaču, reče proroku Natanu: “Evo, ja stojim u palači od cedrovine, a kovčeg Gospodnjega saveza stoji pod šatorskim pokrovom.”
2Natan odgovori Davidu: “Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.”
3Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu:
4”Idi, reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Ne ćeš mi ti graditi palaču da u njoj stanujem.
5Nisam nikada stanovao u palači otkad izvedoh Izrćlove sinove, do dana današnjega. Štoviše, putovao sam od jednoga šatora i stana do drugoga.
6Jesam li, dok sam sa svim Izrćlom okolo hodio, kome od Izrćlovih sudaca, kojima zapovjedih da pasu moj narod Izrćla, ikada jednu riječ rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedrovine?
7Zato reci sada momu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paša, iza stada, da budeš knez mojemu narodu Izrćlu.
8Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći ime kakvo imaju samo najveći na zemlji.
9Ja ću odrediti mjesto svomu narodu Izrćlu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije,
10od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izrćlom. Ponizit ću sve tvoje neprijatelje, i javljam da će ti Gospodin sagraditi kuću.
11Kad se jednom navrše tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, odredit ću tvoje potomstvo, jednoga od tvojih sinova, za tvog nasljednika i njemu ću utvrditi njegovo kraljevstvo.
12On će mi tada sagraditi kuću, i ja ću učvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena.
13Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Nikada mu ne ću uskratiti svoju naklonost, kao što sam je uskratio njegovu prethodniku.
14Zauvijek ću ga postaviti nad svojom kućom i svojim kraljevstvom, i njegovo prijestolje će tvrdo stajati dovijeka.”
15Kad je Natan o svim tim riječima i o svoj toj objavi bio govorio s Davidom,
16ode kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: “Tko sam ja, Gospodine, Bože moj? Što je moja kuća da si me doveo dovle?
17I nije ti to još bilo dosta, Bože! Ti si, štoviše, kući svog sluge dao obećanja za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, Gospodine, Bože moj!
18Što će ti još David kazati o slavi kojom si obasuo svog slugu? Ta ti znaš svojega slugu,
19Gospodine. Zbog svojega sluge i po svojemu srcu učinio si sve ovo veliko i objavio si sve ovo sjajno.
20Gospodine, tebi nitko nije jednak! Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo svojim ušima.
21Gdje je narod na zemlji kao tvoj Izrćlov narod, radi kojega je Bog došao, da ga iskupi sebi za narod, da pribavi tebi ime velikim i čudesnim djelima i da ispred tvog naroda, što si ga izbavio iz Egipta, protjera druge narode?
22Ti si sebi odredio svoj narod Izrćla za sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihov Bog!
23Pa daj, Gospodine, da se obećanje što si ga dao svom sluzi i njegovoj kući ispuni za sva vremena, i učini što si rekao!
24Kad se ono ispuni, tvoje će ime biti veliko dovijeka, i govorit će se: Gospodin nad vojskama jest Bog Izrćlov, jest Bog u Izrćlu, i kuća tvojega sluge Davida stajat će pred tobom.
25Jer ti si, Bože moj, objavio svomu sluzi da ćeš mu sagraditi kuću. Zato se tvoj sluga usudi upraviti ti tu molitvu.
26Tako, Gospodine, ti si Bog. Jer si svojemu sluzi dao to sjajno obećanje,
27budi sada voljan i blagoslovi kuću svojega sluge, da postoji pred tobom dovijeka! Jer što ti blagosloviš, Gospodine, blagoslovljeno je dovijeka!”