Bible

1 Sami doista znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan. 2 Nego stradavši prije i pretrpjevši pogrde u Filipima, kao što znate, odvažismo se u svome Bogu propovijedati vama Božje evanđelje uz veliku borbu. 3 Uistinu, naše bodrenje nije iz zablude ni iz nečistoće, ni na prijevaru, 4 nego kako nas je okušao Bog za dostojne da nam povjeri evanđelje, tako govorimo. Ne da ljudima ugađamo, nego Bogu koji ispituje naša srca. 5 Jer vam nismo nikada govorili laskavim riječima, kao što znate, niti pod izlikom lakomosti? Bog je svjedok? 6 niti tražeći od ljudi slavu, bilo od vas, bilo od drugih. 7 Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao Kristovi apostoli, bili smo ipak krotki među vama, kao što dojilja njeguje svoju djecu. 8 Tako smo čeznuli za vama da smo bili spremni dati vam ne samo Božje evanđelje nego i svoj život, jer ste nam omiljeli. 9 Zaista, spominjete se, braćo, našega truda i umora: noću i danju smo radili da ne budemo na teret nijednome od vas. Tako smo vam propovijedali Božje evanđelje. 10 Vi ste svjedoci, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama koji vjerujete. 11 Znate kako smo svakoga od vas, kao otac svoju djecu, 12 molili, bodrili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu. 13 Zato zahvaljujemo Bogu bez prestanka što ste vi, primivši od nas propovijedanu Božju riječ, tu riječ primili ne kao ljudsku riječ, nego kao ono što zaista jest: riječ Božju. Ona i djeluje u vama vjernicima. 14 Vi postadoste, braćo, nasljedovatelji Božjih Crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova. 15 Oni ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive, 16 jer nam priječe govoriti narodima da se spase. Tako ispunjavaju mjeru svojih grijeha svagda. Ali na kraju dolazi na njih gnjev Božji. 17 A mi, braćo, odijeljeni od vas na neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom željom da vas vidimo osobno. 18 Zato smo htjeli doći k vama, a ja Pavao, jednom i drugi put, ali zapriječi nam sotona. 19 Jer tko je naša nada, ili radost, ili ponosna kruna? Niste li to vi pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku? 20 Doista ste vi naša slava i radost.