1 Samuel 4
1 I vrijedila je riječ Samuelova u svemu Izrćlu. Tada iziđoše sinovi Izrćlovi u boj protiv Filistejaca i utaboriše se kod Eben Hćzera, a Filistejci su imali svoj tabor kod Afeka.
2 Filistejci se postaviše protiv sinova Izrćlovih. Boj se odulji. Napokon razbiše Filistejci sinove Izrćlove. Njih izginu na bojnom polju oko četiri tisuće ljudi.
3 Kad se vojska vrati u tabor, upitaše starješine sinova Izrćlovih: “Zašto dopusti Gospodin da nas Filistejci danas poraze? Mi ćemo kovčeg Gospodnjega Saveza donijeti k sebi iz Šila. Kad dođe u našu sredinu, on će nas izbaviti iz ruke naših neprijatelja.”
4 Narod, dakle, posla u Šilo, i donesoše otamo kovčeg Saveza Gospodina nad vojskama, koji vlada nad kerubima. Oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, pratila su kovčeg Božjega Saveza.
5 Kad kovčeg Gospodnjega Saveza stiže u tabor, podiže sav Izrćl takvu radosnu viku da je zatutnjila zemlja.
6 Filistejci čuše glasno radovanje i rekoše: “Što znači ta glasna radosna vika u taboru izrćlskom?” Saznaše da je došao kovčeg Gospodnji u tabor.
7 I uplašiše se Filistejci i rekoše: “Bog je došao u tabor.” I vikali su:
8 ”Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga moćnog božanstva? To je isti Bog koji je udarao Egipćane svakojakim mukama u pustinji.
9 Dignite se i pokažite se kao ljudi, o Filistejci! Inače ćete morati služiti Hebrejima, kao što su oni služili vama! Budite ljudi i borite se.”
10 I borili su se Filistejci, i Izrćlci su bili potučeni. Pobjegoše svaki u svoju postojbinu. Poraz je bio vrlo težak. Od Izrćlaca je palo trideset tisuća ljudi pješaka.
11 I kovčeg Božji bio je otet, i oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, padoše.
12 Jedan čovjek iz Benjamina pobježe s bojnoga polja i dođe još istog dana u Šilo razdrtih haljina i sa zemljom na glavi.
13 I kad dođe, sjedio je Eli pun iščekivanja na stolici pokraj vrata; jer je njegovo srce bilo u strahu za Božji kovčeg. Kad dođe taj čovjek i gradu donese glase, nastade vika svega grada. \
14 Eli, čuvši tu glasnu viku, upita: “Što znači ta vreva?” čovjek brže dotrča i javi Eliju.
15 Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oči su njegove bile oslijepjele tako da više nije mogao ništa vidjeti.
16 čovjek reče Eliju: “Dolazim s bojnoga polja. Danas sam utekao iz boja.” On upita: “Kako je bilo, sine moj?”
17 Glasnik odvrati: “Pobjegoše Izrćlci pred Filistejcima. Vojska je teško poražena. I tvoja oba sina Hofni i Pinhas padoše, i kovčeg je Božji otet.”
18 Kad spomenu kovčeg Božji, pade on sa stolice pokraj vrata, slomi vrat i umre, jer je bio star i težak čovjek. četrdeset godina bio je sudac Izrćlu.
19 Njegova snaha, žena Pinhasova, bila je trudna i blizu da rodi. Kada doču da je kovčeg Božji otet i da su joj umrli svekar i muž, pade na tlo i porodi. Najednom joj, naime, dođoše bolovi.
20 Kad je umirala, rekoše žene što su stajale uz nju: “Budi utješena, rodila si sina!” Ali ona ne odgovori ništa i nije marila za to.
21 Dječaku nadjenu ime Ihabod, rekavši: “Ode slava Izrćlova” jer je otet kovčeg Božji, a mislila je također na svekra i na muža.
22 Rekla je “Ode slava Izrćlova” jer je bio otet kovčeg Božji.