Bible

1 David reče sebi: “Jednoga dana ipak će me Šaulova ruka smaknuti. Ne preostaje mi ništa bolje nego da pobjegnem u zemlju Filistejaca. Tada će Šaul odustati od toga da me dalje traži po svemu Izrćlovu području, i tako ću ja izmaknuti njegovoj ruci.” 2 Tako se podiže David i ode sa šest stotina ljudi što ih je imao uza se k Akišu, Maokovu sinu, gatskomu kralju. 3 David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelju. David sa svoje obje žene, Ahinoamom od Jizreela i Abigajilom, Nabalovom ženom, iz Karmela. 4 Kad javiše Šaulu da je David utekao u Gat, nije ga dalje progonio. 5 A David reče Akišu: “Ako sam našao milost u tvojim očima, neka mi se da za boravište jedan grad u zemlji, da mogu ondje stanovati. čemu da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?” 6 I dade mu Akiš onoga dana Siklag. Zato Siklag pripada kraljevima Judinim do dana današnjega. 7 I ostade David u zemlji Filistejaca jednu godinu i četiri mjeseca. 8 David je sada izlazio sa svojim ljudima. Oni su udarali na Gešurce, Girzijce i Amalečane; jer su to bili od starine stanovnici zemlje od Telama do Šura i Egipta.\ 9 Kad bi god David udario na zemlju, ne bi ostavio na životu ni ljude ni žene, uzeo bi ovce, goveda, magarce, deve i ruho, vratio bi se i došao opet k Akišu. 10 Ako bi Akiš onda pitao: “Gdje ste ovaj put udarili?”, odgovorio bi David: “U južnoj zemlji Judinoj” ili “U južnoj zemlji jerahmeelskoj” ili “U južnoj zemlji kenijskoj.” 11 Ljude i žene nije David ostavljao na životu zato da ih ne mora dovesti u Gat; jer je mislio: “Neka ne svjedoče protiv nas: Tako i tako činio je David.” Tako je postupao David za sve vrijeme što ga je proveo u zemlji Filistejaca.\ 12 Akiš se pouzdavao u Davida, jer je mislio: “Omrznuo je svom narodu Izrćlu. Tako će mi biti sluga zauvijek.”