1 Samuel 26
1 Zifejci dođoše k Šaulu u Gibeu i javiše: “David se krije na hakilskom brdu na kraju pustinje.”
2 Tada se Šaul zaputi i siđe u pustinju Zif s tri tisuće izabranih Izrćlaca, da traži Davida u pustinji Zif.
3 Šaul se utabori na Hakilskom brdu, što leži na kraju pustinje na putu, a David je bio u pustinji. Kad opazi da Šaul ide za njim u pustinju,
4 posla David uhode i dozna da je Šaul već tamo.
5 Tada se David podiže i stiže na mjesto gdje se je utaborio Šaul. David je mogao vidjeti mjesto na kojem je ležao Šaul sa svojim vojskovođom Abnerom, Nerovim sinom. Šaul je naime ležao u vojnom logoru, a vojska se je utaborila oko njega.
6 Tada se David obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu, Joabovu bratu, i upita: “Tko će sići sa mnom k Šaulu u tabor?” Abišaj odgovori: “Ja ću sići s tobom.”
7 Tako se David i Abišaj došuljaše noću k ljudima. Šaul je ležao i spavao u vojnom logoru. Koplje mu pokraj glave zabodeno u zemlju. Abner i vojska ležali su oko njega.
8 Abišaj reče Davidu: “Danas ti dade Bog tvojega neprijatelja u ruke. Zato pusti da ga pribodem njegovim kopljem za zemlju jednim jedinim udarcem. Ne trebam drugi.”
9 A David odvrati Abišaju: “Ne ubijaj ga! Jer tko bi podigao ruku na Gospodnjega pomazanika, a da bi ostao nekažnjen?”
10 ”Tako živ bio Gospodin”, nastavi David, “ili će ga Gospodin ubiti ili će doći njegov dan, kad mora umrijeti, ili će izići u rat i poginuti.
11 Ali neka me sačuva Gospodin od toga da dignem ruku na Gospodnjega pomazanika! Uzmi dakle koplje pokraj njegove glave i čašu za vodu! Onda hajdemo!”
12 I uze David koplje i čašu za vodu pokraj Šaulove glave i udaljiše se, a da to nitko nije vidio ni opazio, i nitko se nije probudio, štoviše, svi su spavali, jer je bio došao na njih dubok, od Gospodina poslan san.
13 David ode onda na drugu stranu i stade na nekoj udaljenosti navrh brda, tako da je među njima bio velik prostor.
14 I povika David vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: “Što se ne odazivaš, Abnere?” Abner odvrati: “Tko si da buniš kralja?”
15 David odvrati Abneru: “Ti si ipak junak. Nitko ti u Izrćlu nije jednak. Zašto ne paziš na kralja, svojega gospodara? Netko se je ušuljao kako bi ubio kralja, tvoga gospodara.
16 Nije ti na čast što si učinio. Tako živ bio Gospodin, zaslužili ste smrt jer niste pazili na svojega gospodara, Gospodnjega pomazanika. Eto, gledaj gdje je kraljevo koplje i čaša za vodu što je bila pokraj njegove glave!”
17 Tada prepozna Šaul Davidov glas i povika: “Je li to tvoj glas, sine moj Davide?” David odvrati: “Jest, gospodaru i kralju moj!”
18 On nastavi: “Zašto progoni gospodar moj svojega slugu. Što sam učinio? Koja je krivnja u mojoj ruci?
19 Kad bi ipak moj gospodar i kralj sad poslušao riječi svog sluge! Ako te Gospodin draži na mene, pa neka dobije žrtvu! Ako li su ljudi, neka su prokleti pred Gospodinom, jer me sad izgone da mi ne bude dijela na Gospodnjem posjedu, a kažu: Idi, služi drugim bogovima!
20 Ne! Moja krv neka padne na zemlju daleko od Gospodnjega lica; jer kralj Izrćlov ide u lov za buhom, dok se na gorama lovi jarebica.” \
21 Šaul odgovori: “Krivo sam činio. Vrati se, sine moj Davide! Jer ti ne ću više nikada zlo činiti; jer je moj život bio danas dragocjen u tvojim očima. Eto, ludo sam radio i ogriješio sam se teško.” \
22 David odvrati na to: “Ovdje je kraljevo koplje. Neka dođe ovamo koji od slugu i neka ga uzme!
23 Gospodin plaća svakome njegovu pravdu i vjernost. Gospodin te je danas predao u moje ruke. Ali ja ne htjedoh staviti svoju ruku na Gospodnjega pomazanika.
24 Evo, kako je danas bio tvoj život dragocjen u mojim očima, tako neka bude moj život dragocjen u Gospodnjim očima! Neka me izbavi iz svake nevolje!”
25 Tada povika Šaul Davidu: “Da si blagoslovljen, moj sine Davide! Ti ćeš to izvesti i imati uspjeha.” Nato ode David svojim putem, a Šaul se vrati kući.