1 Samuel 25
1 Uto umre Samuel. Sav se Izrćl skupi i održa mu tugovanje. Pokopaše ga kod njegove kuće u Rami. Jednoga dana ustade David i siđe u pustinju Paran.
2 U Maonu je živio čovjek koji je imao imanje u Karmelu. čovjek je bio vrlo bogat. Posjedovao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. On je upravo bio u Karmelu zaposlen striženjem ovaca.
3 čovjek se je zvao Nabal, njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a čovjek surov i opak, pravi Kalebovac.
4 I kad David u pustinji dozna da Nabal striže svoje ovce,
5 posla tamo deset ljudi. David je dao ljudima ovaj nalog: “Idite u Karmel, pođite k Nabalu, pozdravite ga od mene
6 i uz pozdrav mu recite: Blago tebi, blago tvojoj kući i blago svemu što posjeduješ!
7 čuo sam, eto, da imaš striženje ovaca. Pastiri su se tvoji zadržavali među nama. Nismo im nikada ništa nažao učinili. Nikada im nije ništa nestalo dok su god bili u Karmelu.
8 Pitaj samo svoje sluge, oni ti to mogu potvrditi. Zato budi dobar ovim ljudima! Dolazimo u svečan dan. Daj, dakle, svojim slugama i svojemu sinu Davidu što ti dođe do ruke!”
9 Kad dođoše Davidovi ljudi, kazaše Nabalu sve to u ime Davidovo. Onda su čekali.
10 A Nabal odgovori Davidovim ljudima: “Tko je David? Tko je Jišajev sin? Danas ima dosta slugu što bježe od svojih gospodara.
11 Zar da uzmem svoj kruh, vodu i stoku što sam je zaklao za svoje strigače i da to dam ljudima za koje ne znam ni odakle su došli?”
12 Davidovi se ljudi zaputiše natrag i vratiše se kući. Kad dođoše Davidu, javiše mu sav slučaj.
13 Odmah zapovjedi David svojim ljudima: “Svaki neka pripaše svoj mač!” Svaki pripasa svoj mač; i David pripasa svoj mač. Onda iziđoše, pod Davidovim vodstvom, jedno četiri stotine ljudi; dvjesta ih osta kod prtljage. \
14 Međutim, jedan od slugu dojavi Nabalovoj ženi Abigajili: “Upravo je David iz pustinje poslao glasnike da pozdrave našega gospodara; a on ih otjera.\
15 A ti su nam ljudi bili vrlo dobri. Nikada nam nisu ništa nažao učinili. Nikada nam nije ništa nestalo dokle smo god išli u njihovoj blizini, kad smo bili na polju.
16 Bili su dakle zid oko nas danju i noću, dokle smo god čuvali ovce u njihovoj blizini.
17 Pa promisli i vidi što ćeš učiniti; jer je gotovo zlo gospodaru našemu i cijeloj njegovoj kući. On je sam odveć opak da bi se s njim moglo govoriti.” \
18 Brže uze Abigajila dvjesta kruhova, dvije mješine vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjerica pržena žita, sto grozdova osušenih i dvjesta gruda suhih smokava, natovari sve na magarce
19 i zapovjedi slugama, a da nije ništa rekla svojemu mužu Nabalu: “Hajdete naprijed; ja ću odmah doći za vama!”\
20 Kad je ispod gore jahala na magarcu, dođe joj upravo ususret David sa svojim ljudima. Tada se ona susretne s njima.
21 A David je mislio: “Uzalud sam tome čovjeku čuvao u pustinji sav njegov posjed. Nikada mu ništa nije nestalo od svega imanja. Sad on vraća zlo za dobro.
22 To i to neka Bog učini Davidovim neprijateljima ako mu od svega što ima ostavim do zore išta muško!”
23 Kad Abigajila ugleda Davida, siđe brže s magarca, baci se pred Davida ničice na svoje lice i duboko se pokloni.
24 Tada mu pade k nogama i povika: “Uzimam na sebe tu krivnju, gospodaru moj! Daj, molim, da pred tobom govori tvoja sluškinja! Poslušaj riječi svoje sluškinje!
25 Gospodaru moj, ne gledaj ništa na toga opakog čovjeka, Nabala; jer što kaže njegovo ime, to je on. Luđak se zove i on je pun ludosti. Ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela ljude što si ih poslao, gospodaru moj!\
26 Sada, gospodaru moj, tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti. Gospodin te je očuvao od toga da krvlju i samovoljno pribaviš sebi pravdu. Neka kao Nabalu bude onima koji su tebi neprijatelji i koji protiv tebe, gospodaru moj, zlo misle!
27 A ovaj dar, što ti ga je tvoja sluškinja sa sobom donijela, gospodaru moj, određen je za ljude koji tebe, gospodaru moj, prate na tvojim putovima.
28 Oprosti svojoj sluškinji za njezin prijestup! Gospodin će tebi, gospodaru moj, utemeljiti kuću što ima opstanak jer ti, gospodaru moj, vojuješ Gospodnje bojeve. Pa neka se na tebi ne nađe nikakva nepravda, dokle god živiš!
29 Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, to neka tvoj život, gospodaru moj, netaknut bude očuvan u svežnju života kod Gospodina, Boga tvojega! A život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praćke!
30 Kad onda Gospodin tebi, gospodaru mojemu, dade svako dobro što ga je obećao, i postavi te knezom nad Izrćlom,
31 tad ne će tebi, gospodaru moj, biti spoticanja zbog grižnje savjesti da si prolio krv ni za što i da si samovoljno sebi, gospodaru moj, pribavio pravdu. Kad onda Gospodin tebi, gospodaru moj, udijeli sreću, tad se spomeni i svoje sluškinje!”
32 David odvrati Abigajili: “Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izrćlov, koji te sada posla meni ususret!
33 Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka si blagoslovljena ti sama, koja me odvrati sada od toga, da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavim sebi pravdu!
34 Jer tako živ bio Gospodin, Bog Izrćlov, koji me očuvao od toga da ti učinim zlo. Da mi nisi brže izišla ususret, ne bi Nabalu ostalo do zore ništa muško!”
35 Nato primi David iz njene ruke što im je bila sa sobom donijela, i reče joj: “Vrati se u miru natrag kući! Eto, poslušah te i pogledah te.”
36 Kad se Abigajila vrati kući k Nabalu, bila je upravo gozba u njegovoj kući, prava kraljevska gozba. Nabal je bio u najboljem raspoloženju i već vrlo pijan. Zato mu ona ne ispripovjedi ništa do jutra.
37 A ujutro, kad se Nabal bio otrijeznio, priopći mu žena što se je dogodilo. Tada mu obamre srce u tijelu, i on postade kao kamen.
38 Poslije nekih deset dana udari Gospodin Nabala te umre.
39 Kad doču David da je Nabal mrtav, povika: “Neka je blagoslovljen Gospodin, koji osveti pogrdu nanesenu mi od Nabala i mene, svojega slugu, zadrža od zla! Gospodin pusti da zloća Nabalova padne natrag na njega samoga.” Jednoga dana posla David i poruči Abigajili da će je uzeti za ženu.
40 Davidovi ljudi dođoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: “David nas šalje k tebi; on bi te htio uzeti za ženu.” \
41 Tada ona ustade, pokloni se licem do zemlje i reče: “Sluškinja je tvoja rado spremna da bude tvoja ropkinja i da pere noge slugama svojega gospodara.”
42 Potom brže ustade Abigajila i sjede na magarca. Pet njezinih djevojaka ju je pratilo. Tako pođe ona za Davidovim glasnicima i postade mu žena.
43 Iz Jizreela dovede sebi David Ahinoamu. Tako postadoše obje njegove žene.
44 A Šaul je bio međutim svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, Laišovu sinu iz Galima.