1 Samuel 24
1 David ode s tog mjesta i zaustavi se na engadskim gorskim visinama.
2 Kad se Šaul bio vratio nakon proganjanja Filistejaca, javiše mu: “David je sada u engadskoj pustinji.”
3 Tada Šaul uze tri tisuće izabranih ljudi iz svega Izrćla i diže se kako bi tražio Davida i njegove ljude istočno od kozorogovih stijena.
4 Kad putem dođe k ovčjim torovima, bila je tamo pećina. Šaul uđe u nju da obavi što je trebao. A David i njegovi bili su se nastanili u dnu te pećine.
5 Davidovi ljudi rekoše mu: “Eto, ovo je dan za koji ti reče Gospodin: Evo! Predat ću ti u ruke tvojega neprijatelja da učiniš s njim što te volja!” David ustade te neopaženo odsiječe skut Šaulova plašta.
6 Ali poslije osjeti David grižnju savjesti, što je bio odsjekao rub plašta Šaulu,
7 i reče svojim ljudima: “Gospodin neka me očuva da tako što učinim svojemu gospodaru, Gospodnjem pomazaniku, i da podignem ruku svoju na nj! Jer on je Gospodnji pomazanik.”
8 I ukori David svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na Šaula. Kad je Šaul bio ostavio pećinu i pošao dalje svojim putem,
9 ustade David, iziđe iz pećine i povika za Šaulom: “Gospodaru i kralju moj!” Kad se okrenu Šaul, baci se David licem na zemlju i pokloni mu se.
10 Tada viknu David Šaulu: “Zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore da David misli na tvoju propast?
11 Evo, na današnji dan vidio si vlastitim očima da te je Gospodin u pećini bio predao u moje ruke. Nagovarali su me da te ubijem. Ali sam te poštedio i rekao: Ne ću dići svoje ruke na svojega gospodara, jer on je Gospodnji pomazanik.
12 A evo, oče moj, pogledaj rub svojega plašta u mojoj ruci! Po tome što sam odsjekao samo rub od tvojega plašta, a tebe nisam ubio, možeš jasno spoznati da ne mislim na zloću i izdaju i da se ne ogrješujem o tebe, premda mi ti radiš o glavi.
13 Gospodin neka bude sudac između mene i tebe, Gospodin neka me osveti od tebe? ali ruka se moja ne će podići na te.
14 Već stara poslovica kaže: Samo od bezbožnika izlazi bezbožnost. Ali moja ruka ne će biti protiv tebe.
15 Za kim to izlazi kralj Izrćlov? Koga progoniš? Mrtva psa. Buhu jednu.
16 Pa neka Gospodin bude sudac i neka rasudi između mene i tebe! On neka pogleda za pravednikom, neka vodi stvar i neka mi pribavi pravo protiv tebe!”
17 Kad David izgovori sve riječi Šaulu, Šaul povika: “To je tvoj glas, sine moj Davide!” I Šaul stane glasno plakati.
18 On reče Davidu: “Ti si bolji od mene; jer ti meni iskazuješ dobro, a ja sam tebi činio zlo.\
19 Danas si mi, eto, pokazao što si mi dobra iskazao: Nisi me ubio, premda me Gospodin dade tebi u ruke.
20 Tko bi, stigavši svog neprijatelja, pustio da on mirno ode svojim putem? Gospodin neka ti iskaže dobro za ovo što si mi danas učinio!
21 Sad znam sigurno da ćeš biti kralj i da će po tebi postojati Izrćlovo kraljevstvo.
22 Zato mi se sada zakuni Gospodinom da ne ćeš istrijebiti mojih potomaka iza moje smrti i da ne ćeš mojega imena iskorijeniti iz moje očinske kuće!”
23 David se zakle Šaulu. Tada se Šaul vrati kući, a David ode sa svojim ljudima na gorsku visinu.