Bible

1 Javiše Davidu: “Filistejci opsjedaju Keilu i haraju gumna.” 2 David upita Gospodina: “Trebam li ići i udariti na te Filistejce?” Gospodin odgovori Davidu: “Idi, pobij Filistejce i izbavi Keilu.” 3 A ljudi Davidovi rekoše mu: “Evo, nas je ovdje u Judi već vrlo strah, pa kako da još idemo u Keilu protiv Filistejaca?” 4 David još jednom upita Gospodina i Gospodin mu odgovori: “Ustani i idi u Keilu, jer ću predati Filistejce u tvoju ruku!” 5 Nato ode David sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera im stoku i ljuto ih pobi. Tako izbavi David stanovnike u Keili. 6 Kad Ebjatar, sin Ahimelekov, pobježe k Davidu u Keilu, bio je sa sobom donio oplećak. 7 Kad javiše Šaulu da je David otišao u Keilu, Šaul pomisli: “Bog mi ga je izručio u ruke; jer se je sam zatvorio otišavši u grad koji ima vrata i prijevornice.”\ 8 Stoga Šaul podiže sav narod u vojsku, da ide na Keilu i zatvori Davida i njegove ljude. 9 Kad David dozna da mu Šaul kuje zlo, zamoli svećenika Ebjatara: “Donesi ovamo oplećak!” 10 Tada reče David: “Gospodine, Bože Izrćlov! Doznao je tvoj sluga da Šaul namjerava poći u Keilu, da uništi grad zbog mene. 11 Hoće li me stanovnici Keile njemu izručiti? Hoće li doći Šaul, kao što je čuo tvoj sluga? Gospodine, Bože Izrćlov, objavi to svom sluzi!” Gospodin odgovori: “Doći će.” 12 David upita dalje: “Hoće li stanovnici Keile mene i moje ljude izručiti Šaulu?” Gospodin odgovori: “Oni će vas izručiti.” 13 Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi. Oni ostaviše Keilu i četovaše ovamo i onamo. Kad Šaulu javiše da je David umakao iz Keile, tad ne htjede ići. 14 David se je zadržavao u pustinji na gorskim visinama, osobito je boravio na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je cijelo vrijeme tražio, ali ne dade Bog da on padne u njegove ruke. 15 Znao je David da je Šaul bio izišao kako bi mu radio o glavi. Dok se je David nalazio u Horši u pustinji Zifu, 16 podiže se sin Šaulov Jonatan, ode k Davidu u Horši, i ohrabri ga u Bogu 17 rekavši mu: “Ne boj se! Jer te ne će pogoditi ruka mojega oca Šaula, nego ćeš ti postati kralj nad Izrćlom, a ja ću biti drugi za tobom. I moj otac Šaul to zna.” 18 Tada sklopiše oba savez pred Gospodinom. David je ostao u Horši, a Jonatan se vratio kući. 19 Jednoga dana dođoše Zifejci k Šaulu u Gibeu i javiše: “David se krije kod nas na gorskim visinama kod Horše, na brdu Hakili, što leži južno od pustinje. 20 Pa dođi, kralju, kad ti bude volja! Naše će onda biti da ga predamo u ruke kralju.” 21 Šaul odgovori: “Gospodin neka vas blagoslovi što me požaliste! 22 Idite sada, pripazite još točnije i brižno istražite mjesto njegova boravka! Tko ga je ondje vidio? Jer mi rekoše da je vrlo lukav. 23 Istražite točno sva skrovišta u kojima se krije! Onda mi se svakako vratite! Ja ću tad poći s vama, i ako još bude u zemlji, pronaći ću ga među svim tisućama Judinim.” 24 Tada ustadoše i odoše u Zif prije Šaula. David se je nalazio tada sa svojim ljudima u pustinji Maonu, u ravnici južno od pustinje. 25 I Šaul iziđe sa svojim ljudima da bi ga tražio. čim to javiše Davidu, ode on u Selu, što leži u pustinji Maonu. Kad to sazna Šaul, ode za Davidom u pustinju Maon. 26 Šaul je išao jednom stranom planine, David sa svojim ljudima drugom stranom. David je hitao da umakne Šaulu, a Šaul je sa svojim ljudima bio upravo spreman opkoliti Davida i njegove ljude i pohvatati ih. 27 Tada stiže glasnik Šaulu i javi: “Dođi brže! Filistejci navališe na zemlju.” 28 Nato Šaul odustade od proganjanja Davida i ode protiv Filistejaca. Zato se prozva ono mjesto “Stijena rastave.”