1 Samuel 22
1 Tako David ode otamo i skloni se u pećinu Adulam. Kad to saznaše njegova braća i sva njegova obitelj, dođoše tamo k njemu.
2 I okupiše se oko njega svi što su bili potlačeni, zaduženi i nezadovoljni, i on im posta poglavica. Jedno četiri stotine ljudi mu se pridruži.
3 Otamo ode David u Mispu u Moapskoj i zamoli moapskog kralja: “Ne bi li smjeli moj otac i majka ostati kod vas, dok doznam što će Bog učiniti sa mnom?”
4 Tako ih ostavi kod moapskog kralja. Oni ostaše kod njega, dok je David bio u gorskoj tvrđavi!
5 A kad prorok Gad reče Davidu: “Nemoj ostati u gorskoj tvrđavi! Ustani i idi u zemlju Judinu!”, diže se David i ode u Heretsku šumu.
6 Kad doču Šaul da su se pojavili David i ljudi što su bili s njim? Šaul je upravo sjedio u Gibei pod tamariskom na visini, sa sulicom u ruci, a sve njegove sluge stajale su oko njega?
7 reče Šaul slugama koji su bili oko njega: “čujte, sinovi Benjaminovi! Hoće li vam svima Jišajev sin darovati njive i vinograde, hoće li vas sve učiniti tisućnicima i stotnicima
8 pa ste se svi urotili protiv mene i nitko mi nije dojavio kad se je moj sin složio sa sinom Jišajevim? Nitko se od vas nije sažalio nada mnom i dojavio kad je moj sin pobunio mojega slugu protiv mene, kao što je to sada.”
9 Edomac Doeg, koji je stajao s dvoranima Šaulovim, uze riječ i reče: “Vidio sam gdje Jišajev sin dođe u Nob k Ahimeleku, Ahitobovu sinu.
10 Ovaj upita za nj Gospodina i dade mu hrane. I dade mu mač Filistejca Golijata.”
11 Tada kralj dade dozvati svećenika Ahimeleka, sina Ahitubova, i svu njegovu obitelj, svećenike što su bili u Nobu. Kad svi oni dođoše kralju,
12 reče Šaul: “čuj, sine Ahitubov!” A on odgovori: “Evo me, gospodaru!”
13 Šaul ga upita: “Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Dao si mu kruha i mač i pitao si Boga za nj, tako da je on kao neprijatelj mogao izaći protiv mene, kao što je on to sada?”
14 Ahimelek odvrati kralju: “Tko je između svih slugu tvojih tako pouzdan kao David? Zet kraljev, zapovjednik tvoje tjelesne straže, poštovan u tvojoj kući!
15 Zar sam onoga dana prvi put pitao Boga za nj? Nipošto! Neka ipak kralj ne podmeće ništa svojemu sluzi i cijeloj njegovoj obitelji! Jer tvoj sluga nije od svega toga ništa znao.”
16 Ali kralj odvrati: “Ti moraš umrijeti, Ahimeleče, ti i sva tvoja obitelj!”
17 I kralj zapovjedi slugama što su stajali oko njega: “Hajde! Pogubite Gospodnje svećenike! Jer su i oni pomogli Davidu i nisu mi javili, premda su znali da je on bio u bijegu.” Ali su se kraljeve sluge skanjivale podići ruku da pogube Gospodnje svećenike.
18 Tada zapovjedi kralj Doegu: “Hajde! Pogubi ti svećenike!” I Idumejac Doeg pristupi i pogubi svećenike. Osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak pobi onoga dana.
19 Svećenički grad Nob pobi on oštricom mača: ljude i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce pobi oštricom mača.
20 Samo jedan jedini sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar, uteče i pobježe Davidu.
21 Ebjatar javi Davidu: “Šaul dade poubijati Gospodnje svećenike.”
22 Tada reče David Ebjataru: “Znao sam tada, kad je Idumejac Doeg bio tamo, da će on to izdati Šaulu. Ja sam kriv za sve ljudske živote u tvojoj obitelji.
23 Ostani kod mene! Ne boj se! Jer tko traži moj život, tražit će i tvoj. Kod mene si siguran.”