1 Samuel 18
1 Kad je bio završio svoj razgovor sa Šaulom, uključi Jonatan Davida duboko u srce, i Jonatan ga je zavolio kao samoga sebe.
2 Šaul ga toga dana uze k sebi i ne dade mu da se više vrati u svoju očinsku kuću.
3 Jonatan učini vjeru s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe.
4 Jonatan skine sa sebe plašt koji je nosio i dade ga Davidu, uz to svoju odjeću sa svojim mačem, lukom i pojasom.
5 I David je išao kamo bi ga god Šaul slao i imao je uspjeha. Zato ga Šaul postavi nad vojnicima. Bio je obljubljen od svega naroda, pa i od Šaulovih dvorana.
6 Kad se je David, ubivši Filestejca, vraćao, iziđoše kod ulaska žene iz svih Izrćlovih gradova pjevajući i plešući ususret kralju Šaulu s bubnjevima, s klicanjem i cimbalima.
7 Pritom su žene plešući pjevale: “Šaul pobi svoju tisuću, a David svojih deset tisuća.”
8 Šaul se stoga vrlo razgnjevi, jer mu ta pjesma nije bila nikako po volji. On reče: “Davidu daju deset tisuća, a meni samo tisuću. Još mu samo treba kraljevsko dostojanstvo.”
9 Od onoga dana gledao je Šaul Davida prijekim okom.
10 Sljedećega dana napadne Šaula zao duh poslan od Boga, tako da je mahnitao u palači. David je svirao harfu kao svaki dan. A Šaul je imao u ruci sulicu.
11 Tada Šaul baci sulicu, a mislio je: “Pribit ću Davida uza zid.” Ali joj se David dvaput izmače.
12 Šaul se bojao Davida, jer je Gospodin bio s njim, a od Šaula je bio odstupio.
13 Zato ga udalji Šaul iz svoje blizine i učini ga tisućnikom. Tako je on izlazio na čelu svojih ljudi.
14 U svim svojim pothvatima imao je David uspjeh, jer je Gospodin bio s njim.
15 Kad Šaul vidje da on ima mnogo uspjeha, poveća se još više njegov strah od Davida.
16 Ali sav Izrćl i Juda ljubili su Davida, jer je on pred njima odlazio i dolazio.
17 Šaul reče Davidu: “Evo, dat ću ti svoju najstariju kćer Merabu za ženu. Ali se ti moraš iskazati kao junak i voditi Gospodnje ratove.” Šaul je naime mislio: “Ja sam ne ću staviti ruku na njega, nego neka Filistejci stave na njega ruku!”
18 David odvrati Šaulu: “Tko sam ja i što je moj rod, obitelj mojega oca u Izrćlu, da budem kraljev zet?”
19 A kad dođe vrijeme da se Šaulova kći Meraba da Davidu, dadoše je Adrielu iz Mehole za ženu.
20 Šaulova kći Mikala ljubila je Davida. Kad to javiše Šaulu, bilo mu je pravo.
21 Šaul je naime mislio: “Dat ću mu je. Ali će mu ona biti propast, i ruka Filistejaca doći će na njega.” I Šaul reče Davidu: “S drugom mi sada možeš biti zet.”
22 I Šaul zapovjedi svojim dvoranima: “Govorite Davidu povjerljivo i recite mu: Eto, omilio si kralju, i svi njegovi dvorani te vole. Sad možeš biti kraljev zet.”.
23 Kad su Šaulovi dvorani Davidu tako govorili, David odvrati: “Mislite li vi da je tako lako biti kraljev zet? Ta ja sam siromah i malen čovjek.”
24 Kad Šaulovi dvorani dojaviše Šaulu: “Tako i tako rekao je David”,
25 odgovori Šaul: “Priopćite Davidu: Kralj ne želi nikakva drugoga ženidbenog dara, nego samo sto prednjih kožica filistejskih, da se tako osveti kraljevim neprijateljima.” Tako je mislio Šaul da rukom Filistejaca ukloni s puta Davida.
26 Kad njegovi dvorani Davidu priopćiše te riječi, David se složio s tim da tako postane kraljev zet. Još prije nego što je vrijeme isteklo,
27 ustade David, ode sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filistejaca. David donese njihove prednje kožice i prebroji ih pred kraljem, da postane kraljev zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu.
28 Šaul tad jasno vidje da je Gospodin bio s Davidom. I Šaulova kći Mikala ljubila ga je.
29 A Šaul se bojao Davida sve više. Tada Šaul postade neprijatelj Davidov zauvijek.
30 Kad bi filistejski knezovi izišli u boj, imao je David, kada bi god izišao, više uspjeha negoli svi drugi Šaulovi vojskovođe, tako da je njegovo ime postalo slavno.