Bible

1 Jednoga dana reče Jonatan, Šaulov sin, svojemu momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo k filistejskoj straži koja je na onoj strani.” A svojemu ocu ne kaza ništa. 2 Šaul je sjedio na drugom kraju Gebe pod šipkom što stoji kod Magrona. Naroda je bilo s njim oko šest stotina ljudi. 3 Ahija, sin Ahitoba, brata Ikaboda, unuk Pinhasa, praunuk Elija, Gospodnjega svećenika u Šilu, nosio je svećenički oplećak. I vojska nije znala da je Jonatan otišao. 4 Usred klanca preko kojega je Jonatan morao prijeći da dođe k filistejskoj straži bile su dvije strme stijene, jedna s ove, a druga s one strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene. 5 Jedna se stijena dizala kao kakav stup na sjevernoj strani prema Mikmasu, druga na jugu prema Gebi. 6 Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo k straži tih neobrezanih tamo! Možda nam pomogne Gospo- din; jer za Gospodina nema zapreke da pomogne do pobjede, s mnogo ili s malo ljudi.” \ 7 Momak koji mu je nosio oružje odgovori: “čini što ti je god u srcu! Spreman sam za sve što hoćeš.” 8 Jonatan reče: “Dobro, poći ćemo k tim ljudima tamo i pokazat ćemo im se. 9 Ako nam viknu: čekajte dok dođemo k vama, ostat ćemo na mjestu na kojem jesmo i ne ćemo ići k njima. 10 Ako li nam reknu: Dođite k nama, tamo ćemo otići; jer nam ih tada predade Gospodin u ruke. To će nam biti znak.” \ 11 Kad se obojica pokazaše filistejskoj straži, narugaše se Filistejci: “Evo, izlaze Hebreji iz rupa u koje su se zavukli!” 12 I stražari viknuše Jonatanu i njegovu momku koji mu je nosio oružje: “Dođite k nama! Nešto ćemo vam kazati.” A Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajde za mnom jer ih predade Gospodin u ruke Izrćlu!” 13 Jonatan je puzao rukama i nogama i za njim momak koji mu je nosio oružje. Tada su oni padali pred Jonatanom i ubijao ih je za njim momak koji mu je nosio oružje. 14 Taj prvi pokolj, što ga počiniše Jonatan i momak koji mu je nosio oružje, bio je nad otprilike dvadeset ljudi na prostoru od jedno pola rala duljine. 15 Strah nastade u taboru, na slobodnom polju i među svom vojskom. I straža i četa što plijeni prepadoše se. Usto se potrese zemlja i zavlada strah od Boga. 16 I kad su Šaulove uhode, što su se nalazile u Gebi u Benjaminu, primijetile da se je mnoštvo uskomešalo tamo i amo, 17 Šaul zapovjedi ljudima koji su bili s njim: “Pregledajte i vidite tko je otišao od nas!” Kad pregledaše, pokaza se da nema Jonatana i njegova momka, koji mu je nosio oružje. 18 I Šaul zamoli Ahiju: “Daj donijeti kovčeg Božji!” Jer je kovčeg Božji bio tada među sinovima Izrćlovim. 19 Dok je Šaul govorio sa svećenikom, zabuna u filistejskom taboru bivala je sve jača. Zato Šaul zamoli svećenika: “Pusti to!” 20 I Šaul i svi ljudi što su bili s njim podigoše bojnu viku. Kad stigoše na bojno polje, nađoše mač jednoga okrenut protiv drugog. Zabuna je bila vrlo velika. 21 Hebreji koji su se odavno držali s Filistejcima i s njima ratovali, otpadoše od njih i priključiše se Izrćlcima pod Šaulom i Jonatom. 22 I svi Izrćlci koji su se bili sakrili u Efrajimovoj gori, kad čuše da Filistejci bježe, nagnuše za njima da ih pobiju. 23 Tako u onaj dan dade Gospodin pobjedu Izrćlu. Kad se je boj nastavio preko Bet Horona, 24 a Izrćlci su se bili u onaj dan vrlo umorili, izreče Šaul nad vojskom ovo prokletstvo: “Proklet neka je čovjek koji prije večeri uzme što k sebi, dok se ne osvetim svojim neprijateljima!” I zato nijedan od ljudi ne okusi ništa. 25 I dođe sva vojska u jednu šumu. Tamo je bilo meda na slobodnom polju. 26 Kad vojska dođe k saću što je bilo puno meda, nitko ipak ne prinese ruke k svojim ustima jer su se ljudi bojali prokletstva. 27 Samo Jonatan nije bio čuo da je njegov otac izrekao prokletstvo nad narodom. I on pruži vršak štapa, što ga je držao u ruci, umoči ga u jedan medeni s?t i primače svoju ruku ustima. I zasjaše mu opet oči. 28 A jedan od vojnika okrenu se k njemu i reče: “Tvoj je otac izrekao prokletstvo nad narodom: Proklet neka je čovjek koji danas uzme nešto k sebi!” Ljudi su naime bili iznemogli. 29 Jonatan odvrati: “Moj otac svaljuje zemlju u nesreću. Eto vidite kako mi zasjaše oči jer okusih malo toga meda. 30 A da su ljudi jeli od plijena svojih neprijatelja, što ga osvojiše, kako bi tada bio velik poraz Filistejaca?” 31 Tako pobiše onaj dan Filistejce od Mikmasa do Ajalona. Kako su ljudi bili vrlo izmoreni, 32 navališe na plijen, uzeše ovaca, volova i teladi, poklaše ih na zemlji, stadoše jesti i s krvlju. 33 Kad javiše Šaulu: “Ljudi griješe protiv Boga jer jedu s krvlju”, on reče: “činite zlo. Dovaljajte mi, dok je još dan, velik kamen!” 34 Tada zapovjedi Šaul: “Raziđite se među ljude i recite im: Svaki neka donese k meni svog vola ili ovcu i neka zakolje ovdje! Onda možete jesti, a da ne griješite protiv Gospodina jedući s krvlju.” Svaki od ljudi donese komad stoke, što mu je bio pri ruci, još one noći i ondje zaklaše. 35 I Šaul načini žrtvenik Gospodinu. To je bio prvi žrtvenik što ga on podiže Gospodinu. 36 Onda zapovjedi Šaul: “Tjerat ćemo Filistejce noćas i plijenit ćemo među njima dok ne svane! Nijednoga od njih ne ćemo ostaviti!” Oni odgovoriše: “čini što god misliš da je dobro!” Ali svećenik reče: “Najprije upitajmo Boga!” 37 I upita Šaul Boga: “Trebam li tjerati Filistejce? Hoćeš li ih dati u ruke Izrćlu?” Ali mu ne dade odgovora u onaj dan. 38 Tada zapovjedi Šaul: “Pristupite ovamo, vi svi glavari naroda! Istražite brižno tko je danas počinio taj grijeh! 39 Jer tako živ bio Gospodin, koji je dao pobjedu Izrćlu, i ako je kriv moj sin Jonatan, mora umrijeti!” Ali nitko mu iz naroda ne odgovori. 40 I on zapovjedi svim Izrćlcima: “Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit ćemo na drugoj strani.” Narod odgovori: “čini što smatraš da je dobro!” 41 I Šaul se pomoli Gospodinu: “Bože Izrćlov, daj dosudi!” I budu pogođeni Jonatan i Šaul, a narod iziđe slobodan. 42 Sad zapovjedi Šaul: “Bacite ždrijeb između mene i mojega sina Jonatana!” I bude pogođen Jonatan. 43 Šaul zapovjedi Jonatanu: “Kaži mi što si učinio!” Jonatan mu priznade: “Vrškom štapa, što sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam umrijeti.” 44 Šaul odvrati: “Bog neka mi učini što hoće samo da ti ne moraš umrijeti, Jonatane!” 45 Ali vojska izjavi Šaulu: “Što? Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izrćlu, mora umrijeti? To ne smije biti! Tako živ bio Gospodin, ni jedna dlaka s njegove glave ne će pasti na zemlju! Jer je s pomoću Božjom on izvojevao današnju pobjedu.” Tako izbavi vojska Jonatana od smrti. 46 Šaul odustane od potjere za Filistejcima i ode. A Filistejci se vratiše u svoju zemlju. 47 Nakon što je Šaul bio postigao kraljevsko dostojanstvo nad Izrćlom, ratovao je uokolo protiv svih svojih neprijatelja, protiv Moaba, Amona, Edoma, protiv kraljeva od Sobe i protiv Filistejaca. Kamo se god obraćao, nadvladavao bi. 48 Dokazao je hrabrost, pobio je Amalečane i izbavio je Izrćla iz ruku onih koji su ga plijenili. 49 Šaulovi sinovi bili su Jonatan, Išjo i Malki Šua. Njegove dvije kćeri zvale su se: starija Meraba, mlađa Mikala. 50 Žena Šaulova zvala se Ahinoama i bila je kći Ahimaasova. Njegov vojskovođa zvao se Abner, sin Nera, strica Šaulova;\ 51 jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bili su sinovi Abielovi. 52 Svega Šaulova vijeka bilo je teških bitaka protiv Filistejaca. Kad bi stoga Šaul vidio nekog hrabrog i valjanog čovjeka, uzimao bi ga u svoju službu.