1 Kings 19
1 Ahab ispripovjedi Izebeli sve što je učinio Ilija i kako je mačem poubijao sve proroke (boga Baala).
2 Tad posla Izebela glasnika k Iliji i zaprijeti mu: “Neka meni bogovi učine što hoće, ako ja sutra u ovo doba ne učinim s tobom isto onako kako si ti s njima!”
3 On se poboja, ustane i ode otamo kako bi se sklonio na sigurnu mjestu. Kad je došao u Beer Šebu u zemlji Judinoj, ostavi tamo svog slugu.
4 Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjedne onda pod jednu smreku. Želio je još samo umrijeti i molio se: “Dosta je toga. Uzmi, Gospodine, moj život; jer nisam bolji od svojih otaca!”\
5 Potom leže i zaspa pod smrekom. Odjednom ga taknu Gospodnji anđeo i reče mu: “Ustani i jedi!”
6 Kad pogleda, ugleda pokraj glave pržen kolač i vrč vode. Jeo je i napio se i opet legao spavati.
7 Ali anđeo dođe još jednom, takne ga i reče: “Ustani i jedi! Jer ti je put dalek.”
8 Ustao je, jeo i pio, i putovao je, okrijepljen tim jelom, četrdeset dana i četrdeset noći, sve do Božje gore Horeba.
9 Tamo potraži pećinu i nastani se u njoj. Tada mu dođe riječ Gospodnja. On ga upita: “Što radiš ovdje, Ilija?”
10 On odgovori: “Pun sam revnosti za stvar Gospodina, Boga nad vojskama; jer sinovi Izrćlovi ostaviše tvoj zavjet, tvoje žrtvenike razvališe i tvoje proroke pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi.”\
11 On odvrati: “Iziđi i stani na goru pred Gospodina!” Tada prođe Gospodin pokraj njega. Pred Gospodinom je bio silan, žestok vihor.
12 Iza vihora dođe potres, pa oganj. Ali Gospodin nije bio u ognju. Poslije ognja dođe tih, blag lahor.
13 Kad je to Ilija čuo, pokri lice svoje plaštem, stupi van i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas koji ga je pitao: “Što radiš ovdje, Ilija?”
14 On odgovori: “Pun sam revnosti za stvar Gospodina, Boga nad vojskama; jer sinovi Izrćlovi ostaviše tvoj zavjet, tvoje žrtvenike razvališe i tvoje proroke pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi.” \
15 Nato mu zapovjedi Gospodin: “Idi, vrati se istim putem u pustinju Damaska, i kad dođeš tamo, pomaži Hazćla za aramskoga kralja.
16 Jehua, Nimšijeva unuka, pomaži za kralja nad Izrćlom! A Elizeja, Šafatova sina, iz Abel Mehole, pomaži za proroka umjesto sebe!
17 Tko tada uteče Hazćlovu maču, njega će pogubiti Jehu, i tko uteče Jehujevu maču, njega će pogubiti Elizej.
18 Ali ja ću ostaviti u Izrćlu sedam tisuća: sve koji ne saviše svojega koljena pred Baalom, i sve koji ga svojim ustima ne poljubiše.”
19 Na povratku naiđe na Elizeja, Šafatova sina, kad je upravo orao. Dvanćst jarmova imao je pred sobom, sam je bio kod dvanćstoga. Ilija prođe pokraj njega i baci plašt svoj na njega.
20 Tada on zaustavi volove, potrči za Ilijom i reče: “Daj mi da se još oprostim od oca i majke; onda ću poći za tobom.” On mu odgovori: “Idi samo kući! Jer ja nemam više ništa učiniti na tebi.”\
21 Onaj ode od njega, uze jaram volova i zakla ih. Drvima od pluga skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Onda ustane, ode za Ilijom i postade mu sluga.