1 Corinthians 2
1 I ja, kad dođoh k vama, braćo, ne dođoh s visokim govorom ili mudrošću navješćivati vam Božje otajstvo.
2 Jer sam odlučio ne poznavati ništa među vama osim Isusa Krista, i to raspetoga.
3 I ja sam nastupao među vama u slabosti, u strahu i u mnogom drhtanju:
4 moje naučavanje i propovijedanje nije se sastojalo od uvjerljivih i mudrih govora, nego od pokazivanja koje je osnažio Duh,
5 da se vaša vjera ne temelji na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili.
6 Međutim, mudrost naučavamo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koja prolazi,
7 nego naučavamo otajstvenu i skrivenu Božju mudrost koju predodredi Bog prije vjekova za našu slavu.
8 Nju nije upoznao nijedan od knezova ovoga svijeta, jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raspeli.
9 Nego kao što je pisano: “Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u čovječje srce nije ušlo, to je pripravio Bog onima koji ga ljube!”
10 A nama je to Bog objavio po Duhu, jer Duh sve ispituje, pa i Božje dubine.
11 Doista, tko od ljudi zna što je u čovjeku, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna što je u Bogu, osim Duha Božjega.
12 A mi ne primismo svjetovnog duha, nego Duha koji je od Boga, da znamo što nam je Bog darovao.
13 To i govorimo, ne učenim riječima ljudske mudrosti, nego ono što uči Duh, tumačeći duhovno duhovnima.
14 Naravni čovjek ne prima ono što je od Božjega Duha, jer mu je to ludost, i ne može razumjeti, jer treba duhovno prosuđivati.
15 A duhovni čovjek sve prosuđuje i njega nitko ne sudi.
16 ”Jer tko je upoznao misao Gospodinovu da bi njega posavjetovao?” A mi imamo Kristovu misao.