1 Corinthians 14
1 Težite za ljubavlju! Revnujte za duhovnim darovima, a osobito za tim da prorokujete!
2 Doista, onaj koji govori nepoznatim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu, jer nitko ne razumije, a Duhom govori otajstva.
3 A koji prorokuje, govori ljudima za izgradnju, ohrabrenje i utjehu.
4 Koji govori jezike sebe izgrađuje, a koji prorokuje Crkvu izgrađuje.
5 Želim da vi svi govorite nepoznatim jezicima, ali još više da prorokujete; jer je veći onaj koji prorokuje, negoli onaj koji govori jezike, osim ako tumači, da se Crkva izgrađuje. \
6 A sad, braćo, ako dođem k vama govoreći jezike, što ću vam koristiti, ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u znanju, ili u proroštvu, ili u nauku?
7 Već je tako kod neživih glazbala, poput flaute ili citare, koja jedan glas daju od sebe. Ako glazbala ne daju različita tona, kako će se razumjeti što se svira ili pleše?
8 Jer ako truba da nejasan glas, tko će se spremiti na boj?
9 Tako i vi, ako nerazumljivu riječ kažete nepoznatim jezikom, kako će ljudi razumjeti ono što govorite? Tada ćete govoriti u vjetar.
10 Tolike su riječi na svijetu, a nijedna nije bez značenja.
11 Ako dakle ne znam snage riječi, bit ću tuđinac onome kome govorim, a onaj koji govori bit će meni tuđinac.
12 Tako i vi, jer revnujete za duhovnim darovima, gledajte kako biste obilovali onima koji su na izgradnju Crkve!
13 Zato neka se onaj koji govori jezikom moli da može protumačiti.
14 Jer ako se jezikom molim, moj se duh moli, a um je moj bez ploda.
15 Što dakle? Molit ću se duhom, a molit ću se i umom; pjevat ću hvalu duhom, a pjevat ću i umom.\
16 Inače, ako izričeš blagoslov duhom, kako će onaj koji sluša kao neupućeni reći “Amen” na tvoju zahvalu, kad ne zna što govoriš.
17 Ti doduše dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje.
18 Hvala Bogu, govorim nepoznatim jezicima više od sviju vas.
19 Ali na sastanku više volim reći pet riječi svojim umom, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi nepoznatim jezikom.
20 Braćo, ne budite djeca umom, nego budite djeca s obzirom na pakost, a razboritošću budite savršeni!
21 U Zakonu je pisano: “Tuđim jezicima i tuđim usnama govorit ću ovome narodu, pa ni tako me ne će poslušati”, govori Gospodin.
22 Stoga su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego onima koji ne vjeruju; a proroštvo ne onima koji ne vjeruju, nego onima koji vjeruju.\
23 Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno, i svi govore nepoznatim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, ne će li reći da ludujete?
24 A ako svi prorokuju, a uđe kakav nevjernik ili neupućeni, svi ga uvjeravaju, svi prosuđuju.
25 Tajne njegova srca bivaju očitovane, i tako će pasti ničice i poklonit će se Bogu, priznajući da je zaista Bog u vama.
26 Što dakle činiti, braćo? Kad se sastajete te pojedinac ima hvalospjev, ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje, neka sve bude na izgrađivanje!
27 Ako tko govori nepoznatim jezikom, neka govore po dvojica ili najviše po trojica, i to po redu, a jedan neka tumači!
28 Ako li nema tumača, neka šuti na sastanku, a neka govori sebi i Bogu!
29 Što se tiče proroka neka govore dva ili tri, a drugi neka rasuđuju!
30 Ako li se otkrije što drugome koji sjedi, prvi neka ušuti!
31 Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da svi uče, i svi da se ohrabre.
32 Proročki duhovi pokoravaju se prorocima;\
33 jer Bog nije Bog nesloge, nego mira. Kao u svim crkvama svetih,
34 žene neka šute na sastancima, jer njima nije dopušteno govoriti; nego neka budu pokorne, kao što i Zakon govori.\
35 Ako li žele pouku o nečemu, neka kod kuće pitaju svoje muževe, jer je ružno ženi da govori na sastanku.
36 Je li od vas izašla Božja riječ? Ili je k vama samima došla?
37 Ako tko misli da je prorok ili duhovan, neka zna: što vam pišem Gospodnja je zapovijed.
38 Ako li tko ne prizna, ne će biti priznat.
39 Tako, braćo, revno prorokujte i ne zabranjujte govoriti nepoznatim jezicima!
40 A sve neka bude pošteno i uredno!