1I vidio sam jednog drugog, moćnog anđela kako silazi s neba: zaogrnut oblakom i s dugom na glavi, i lice mu je bilo kao sunce, a noge mu kao stupovi ognjeni;
2u svojoj je ruci imao knjižicu otvorenu. I stavio je svoju desnu nogu na more, a lijevu na zemlju
3pa je povikao snažnim glasom, kao lav kad riče. I kad je povikao, sedam gromova je progovorilo svojim glasovima.
4I kad je sedam gromova progovorilo svojim glasovima, htio sam pisati. I čuo sam glas s neba što mi govori: “Zapečati ono što su progovorili sedam gromova i nemoj to zapisivati!”
5I onaj anđeo kojega sam vidio, kako stoji na moru i na zemlji, podigao je svoju ruku k nebu.
6I zakleo se onim koji živi uvijek i zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu da neće više biti vremena.
7Nego, u dane glasa sedmog anđela, čim će početi trubiti, otajstvo Božje će se dovršiti kao što je navijestio slugama svojim, prorocima.
8I glas koji sam čuo s neba opet mi je progovorio te rekao: “Idi, uzmi knjižicu što je otvorena u ruci anđela koji stoji na moru i na zemlji.”
9I otišao sam k anđelu i rekao mu: “Daj mi knjižicu! ” A on mi je rekao: “Uzmi je i pojedi!” I zagorčit će ti utrobu, ali u ustima će ti biti slatka kao med.
10I uzeo sam knjižicu iz ruke anđelove i pojeo je. I bila mi je u ustima slatka kao med, a čim sam je pojeo, utroba mi se zagorčila.
11I rekao mi je: “Treba ti ponovo prorokovati pred mnogim ljudima i nacijama i jezicima i kraljevima!”