Philippians 2
1 Ako li, dakle, postoji kakva utjeha u Kristu, ako li kakva okrepa ljubavi, ako li kakvo zajedništvo Duha, ako li kakve srdačnosti i milosrđa,
2 upotpunite moju radost tako da budete istog mišljenja, imajući istu ljubav, budite složni, jedne misli!
3 Ništa ne činite u svadljivosti ili ispraznoj slavi, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga boljima od sebe!
4 Ne gledajte samo svaki na svoje nego i na ono što je drugih!
5 Neka u vama bude ona misao koja je i u Kristu Isusu,
6 koji premda je bio u obličju Božjem, nije smatrao plijenom što je jednak Bogu,
7 nego je sâm sebe učinio neuglednim i uzeo obličje sluge te postao sličan ljudima.
8 I našao se oblikom kao čovjek, ponizio je sâm sebe i postao poslušan do smrti, i to smrti na križu.
9 Zato ga je Bog i preuzvisio i dao mu ime koje je iznad svakoga imena,
10 da se na Isusovo ime prigne svako koljeno onih nebeskih, i zemaljskih i podzemaljskih,
11 i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.
12 Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek bili poslušni, ne samo u mojoj nazočnosti nego mnogo više sada u mojoj odsutnosti, sa strahom i drhtanjem razrađujte svoje spasenje.
13 Jer je Bog onaj koji po svojoj dobronamjernosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.
14 Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja
15 da budete besprijekorni i bezazleni sinovi Božji bez prijekora usred izobličenog i izopačenog naroda, u kojem svijetlite kao svjetla u svijetu,
16 držeći riječ života, da se mogu radovati na dan Kristov, što nisam uzalud trčao niti se uzalud trudio.
17 Štoviše, ako sam bio prinesen na žrtvu i službu vaše vjere, veselim se i radujem sa svima vama.
18 A i vi isto tako budite sretni i radujte se sa mnom!
19 A pouzdajem se u Gospodina Isusa da ću vam brzo poslati Timoteja da se i ja utješim kad saznam kako je s vama.
20 Jer nikoga nemam koji je iste misli tko bi se spontano brinuo za vaše stanje,
21 jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.
22 A njegovu prokušanost znate, kako je sa mnom, kao dijete s ocem, služio u evanđelju.
23 Njega se dakle nadam poslati odmah čim vidim što će biti sa mnom.
24 A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam ubrzo doći.
25 I smatrao sam potrebnim poslati k vam Epafrodita, mog brata i suradnika i suborca, a vašeg poslanika i onog koji poslužuje u mojim oskudicama,
26 jer je čeznuo za svima vama i bio potišten zato što ste čuli da se razbolio.
27 Jer doista je bio bolestan gotovo na smrt, ali mu se Bog smilovao, i ne samo njemu nego i meni, da ne bih imao žalost na žalost.
28 Poslao sam ga stoga još žurnije da se, kad ga ponovno vidite, razveselite i da ja budem manje žalostan.
29 Primite ga, dakle, u Gospodinu sa svom radošću i smatrajte takve uglednima,
30 jer je zbog djela Kristovog bio blizu smrti i nije se obazirao na svoj život, da nadoknadi nedostatak vaše službe prema meni.