1Tada je Isus progovorio mnoštvu i svojim učenicima
2rekavši: “Pismoznanci i farizeji sjede na Mojsijevoj stolici.
3Sve dakle što vam kažu da držite, to držite i činite, ali ne činite po njihovim djelima, jer govore a ne čine;
4jer vežu teške i tegobne terete te ih stavljaju na ramena ljudima, a sami ih ne žele ni jednim od svojih prstiju pomaknuti.
5A sva svoja djela čine da bi ih ljudi vidjeli. Proširuju zapise svoje, i povećavaju rubove svoje odjeće.
6I vole počasna mjesta na gozbama i prva sjedala u sinagogama,
7i pozdrave na trgovima i da ih ljudi nazivaju ‘Rabbi! Rabbi!’.
8Ali vi se ne nazivajte ‘Rabbi’, jer jedan je vaš Učitelj, Krist, a vi ste svi braća.
9I nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer jedan je vaš Otac koji je u nebu.
10Niti se nazivajte učiteljima, jer jedan je vaš Učitelj, Krist.
11A najveći među vama neka vam bude sluga.
12I tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.
13Ali jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi zatvarate kraljevstvo nebesko pred ljudima; jer ni vi sami ne ulazite, niti onima koji ulaze ne dopuštate ući.
14Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi proždirete kuće udovica i, pretvarajući se, dugo molite; zbog toga ćete primiti veću osudu.
15Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog prozelita, a kad je to postao, učinite ga djetetom pakla dvaput gorim od sebe.
16Jao vama, slijepi vodiči koji govorite: ‘Tko se zakune Hramom, to nije ništa; ali tko se zakune hramskim zlatom, dužnik je!
17Ludi ste i slijepi! Jer što je veće, zlato ili Hram koji posvećuje to zlato?
18I, ‘tko se zakune žrtvenikom, to nije ništa; ali tko se zakune darom što je na njemu, kriv je!’
19Ludi ste i slijepi! Jer što je veće, dar ili žrtvenik koji posvećuje taj dar?
20Zato tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu.
21I tko se zakune Hramom, kune se njime i onim koji u njemu prebiva.
22I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i onim koji sjedi na njemu.
23Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi dajete desetinu od metvice i kopra i kumina, a izostavili ste ono najvažnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjeru. To ste trebali činiti, a ono ne ostaviti neučinjenim.
24Slijepi vodiči, koji cijedite mušicu, a gutate devu!
25Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi čistite vanjštinu čaše i pladnja, a iznutra su pune grabeža i razuzdanosti.
26Farizeju slijepi! Očisti najprije ono što je unutar čaše i pladnja da im i izvana bude čisto.
27Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi sličite obijeljenim grobovima koji izvana doista izgledaju prekrasno, ali su iznutra puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.
28Tako i vi izvana izgledate ljudima pravedni, ali ste iznutra puni licemjerja i bezakonja.
29Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi gradite grobove prorocima i ukrašavate grobnice pravednicima,
30i govorite: ‘Da smo živjeli u dane svojih očeva, ne bismo bili sudionici u prolijevanju krvi proroka.’
31Stoga sami svjedočite da ste djeca onih koji su ubijali proroke.
32Dopunite i vi mjeru svojih očeva!
33Zmije, naraštaju otrovnica! Kako ćete izbjeći osudu pakla?
34Zbog toga, evo, ja šaljem k vama proroke i mudrace i pismoznance; i neke od njih ćete ubiti i razapeti, a neke od njih bičevati u svojim sinagogama i progoniti od grada do grada,
35tako da na vas dođe sva pravedna krv prolivena na zemlji: od krvi pravednoga Abela sve do krvi Zaharije, sina Barahijina, koga ste ubili između Hrama i žrtvenika.
36Uistinu vam kažem, sve će to doći na ovaj naraštaj!
37O Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani! Koliko sam puta htio okupiti tvoju djecu, kao što kvočka okuplja svoje piliće pod krila svoja, a vi niste htjeli.
38Evo, kuća vam je vaša napuštena, pusta.
39Jer vam kažem: Odsada me nećete vidjeti dok ne kažete: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodnje!’ “