1Tada su pristupili k Isusu pismoznanci i farizeji iz Jeruzalema govoreći:
2“Zašto tvoji učenici krše predaju starih? Jer ne peru svoje ruke kad jedu kruh!”
3A on im je odgovorio rekavši: “Zašto i vi kršite Božju zapovijed svojom predajom?
4Jer Bog je zapovjedio govoreći: ‘Poštuj svoga oca i majku!’ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka skonča smrću!’
5Ali vi govorite: Tko ocu ili majci kaže: ‘Ono što bi ti od mene moglo koristiti, to je dar’;
6pa ne mora poštovati svoga oca ili svoju majku. Tako ste ukinuli Božju zapovijed svojom predajom.
7Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija, govoreći:
8‘Ovaj mi narod pristupa svojim ustima i usnama me poštuje, ali je srce njegovo daleko od mene.
9I uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.’ “
10Tada je dozvao mnoštvo pa im rekao: “Slušajte i razumijte!
11Ništa što ulazi u usta ne onečišćuje čovjeka, nego što iz usta izlazi, to onečišćuje čovjeka.”
12Zatim su došli njegovi učenici i rekli mu: “Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli ove riječi?”
13A on je odgovorivši rekao: “Svaka sadnica koju nije zasadio moj Otac nebeski, iskorijenit će se.
14Pustite ih! Oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.”
15Nato je Petar odgovorio upitavši ga: “Objasni nam tu usporedbu?”
16A Isus je rekao: “Zar i vi još ne razumijete?
17Zar još ne shvaćate da sve što ulazi u usta ide u trbuh, te se izbacuje u zahod?
18Ali ono što iz usta izlazi, iz srca proizlazi, i to onečišćuje čovjeka.
19Jer iz srca proizlaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule.
20To je ono što onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”
21Tada je Isus otišao odande i povukao se u područja Tira i Sidona.
22I gle, došla je žena, Kanaanka, iz onih krajeva i zavapila je k njemu govoreći: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Moja je kći teško izmučena đavlom!”
23Ali joj on nije odgovorio ni riječi. Nato su njegovi učenici prišli i preklinjali ga govoreći: “Otpusti je jer viče za nama!”
24A on im je odgovorivši rekao: “Nisam poslan drugima, već samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova!”
25Tada je ona prišla te mu iskazivala štovanje govoreći: “Gospodine, pomozi mi!”
26Ali on je odgovorio rekavši: “Nije dolično uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”
27A ona je rekla: “Istina, Gospodine! Ali i psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara.”
28Nato joj je Isus odgovorivši rekao: “O ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš.” I njezina je kći ozdravila od toga časa.
29A Isus je otišao odande i došao do Galilejskog mora; i popeo se na goru te ondje sjeo.
30I pristupilo mu je veliko mnoštvo imajući uz sebe hrome, slijepe, nijeme, kljaste i mnoge druge; i položili su ih do Isusovih nogu, a on ih je ozdravio,
31tako da se mnoštvo divilo kad su vidjeli kako nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju, a slijepi gledaju, te su slavili Boga Izraelova.
32Tada je Isus dozvao svoje učenike i rekao: “Žao mi je mnoštva, jer su već tri dana sa mnom i nemaju što jesti, a ne želim ih otpustiti gladne da ne klonu na putu.”
33A njegovi su mu učenici rekli: “Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo tako veliko mnoštvo?”
34A Isus ih je upitao: “Koliko kruhova imate?” A oni su odgovorili: “Sedam, i nekoliko ribica.”
35I zapovjedio je mnoštvu da sjednu na zemlju.
36Onda je uzeo sedam kruhova i ribe te zahvalio, razlomio ih i dao svojim učenicima, a učenici mnoštvu.
37I svi su jeli i nasitili se, a od ulomaka što je preostalo podigli su sedam punih košara.
38A onih što su jeli bilo je četiri tisuće muškaraca, pored žena i djece.
39Tada je otpustio mnoštvo i ušao u lađu te došao u područja Magdale.