Mark 8
1 U one dane, kad je mnoštvo bilo vrlo veliko i nisu imali što jesti, Isus je dozvao svoje učenike pa im rekao:
2 “Sažalio sam se na mnoštvo jer su već tri dana sa mnom, a nemaju što jesti,
3 a ako ih raspustim gladne njihovim kućama, klonut će na putu, jer su neki od njih došli izdaleka.”
4 A njegovi su mu učenici odgovorili: “Otkuda bi tko mogao ove nasititi kruhom ovdje u pustinji?”
5 I upitao ih je: “Koliko kruhova imate?” A oni su odgovorili: “Sedam.”
6 Tada je zapovjedio ljudima da posjedaju po zemlji, i uzeo sedam kruhova, zahvalio i prelomio ih, te dao svojim učenicima da stave pred njih; i oni su ih stavili pred ljude.
7 A imali su nekoliko ribica, pa ih je blagoslovio i zapovjedio da i njih stave pred ljude.
8 Tako su jeli i nasitili se, a od preostalih ulomaka podigli su sedam košara.
9 A onih što su jeli bilo je oko četiri tisuće; onda ih je raspustio,
10 te je odmah sa svojim učenicima ušao u lađu i došao u krajeve Dalmanute.
11 Zatim su izašli farizeji i počeli raspravljati s njim; iskušavajući ga, zatražili su od njega znak s neba.
12 A on je duboko uzdahnuo u svome duhu i rekao: “Zašto ovaj naraštaj traži znak? Uistinu vam kažem, neće se dati znak ovom naraštaju.”
13 Onda ih je ostavio, ponovo ušao u lađu i otišao na drugu stranu.
14 A učenici su zaboravili uzeti kruha; nisu imali sa sobom na lađi više od jednog kruha.
15 I upozorio ih je govoreći: “Pazite, čuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodovog!”
16 A oni su raspravljali među sobom govoreći: “To je zato što nemamo kruha.”
17 A kad je Isus to saznao, upitao ih je: “Zašto raspravljate što nemate kruha? Zar još ne uviđate i ne razumijete? Zar vam je srce još više otvrdnulo?
18 Imate oči, a ne vidite? Uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate?
19 Kad sam razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ste punih košara ulomaka podigli?” Odgovorili su mu: “Dvanaest.”
20 “A kad sam sedam razlomio na četiri tisuće, koliko ste punih košara ulomaka podigli?” A oni su odgovorili: “Sedam.”
21 Nato im je rekao: “Kako ne razumijete?”
22 Zatim je došao u Betsaidu; i doveli su mu slijepca i zaklinjali ga da ga se dotakne.
23 I uhvatio je slijepca za ruku i odveo ga izvan sela; i kad mu je pljunuo u oči i stavio svoje ruke na njega, upitao ga je vidi li što.
24 A on se zagledao i rekao: “Vidim ljude kao stabla, gdje hodaju!”
25 Nakon toga, ponovo mu je položio svoje ruke na oči i tako učinio da progleda. I bio je ozdravljen te je svakog jasno vidio.
26 Tada ga je poslao njegovoj kući govoreći: “Niti ulazi u selo, niti to pričaj nekome u selu!”
27 Zatim su Isus i njegovi učenici otišli u sela Cezareje Filipove; a putem je upitao svoje učenike govoreći im: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”
28 A oni su odgovorili: “Ivan Krstitelj; ali neki kažu, Ilija; a drugi da si jedan od proroka.”
29 A on ih je upitao: “Ali što vi kažete, tko sam ja?” A Petar je odgovorio rekavši mu: “Ti si Krist!”
30 I upozorio ih je da nikome ne govore o njemu.
31 Tada ih je počeo učiti da Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina i glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen te nakon tri dana uskrsnuti.
32 I otvoreno je govorio tu riječ. A Petar ga je povukao ustranu i počeo ga koriti.
33 Ali kad se okrenuo i pogledao svoje učenike, ukorio je Petra, govoreći: “Idi od mene, Sotono, jer ti niti ne naslućuješ što je Božje, nego što je ljudsko!”
34 I kad je dozvao narod i svoje učenike, rekao im je: “Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, te uzme svoj križ i slijedi me!
35 Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; ali tko izgubi svoj život radi mene i evanđelja, taj će ga spasiti.
36 Jer što koristi čovjeku, ako i zadobije sav svijet, a izgubi svoju dušu?
37 Ili, što će čovjek dati u zamjenu za svoju dušu?
38 Tko se dakle postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešnom naraštaju, i Sin će se čovječji njega postidjeti kad dođe u slavi svoga Oca sa svetim anđelima.”