1A nakon nekoliko dana opet je ušao u Kapernaum. I pročulo se da je u kući.
2I odmah su se okupili mnogi, tako da više nije bilo mjesta ni pred vratima, i on im je propovijedao Riječ.
3Tada su došli k njemu noseći uzetoga; nosila su ga četvorica.
4I kako mu se zbog mnoštva nisu mogli približiti, raskrili su krov na mjestu gdje je bio; i pošto su ga prokopali, spustili su postelju na kojoj je uzeti ležao.
5Kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je uzetome: “Sine, opraštaju ti se grijesi!”
6A ondje su sjedili neki pismoznanci i promišljali u svojim srcima:
7“Zašto ovaj govori takve hule? Tko može opraštati grijehe osim Boga jedinoga?”
8I odmah, pošto je Isus prozreo svojim duhom da tako promišljaju u sebi, rekao im je: “Zašto promišljate to u svojim srcima?
9Što je lakše reći uzetome: ‘Opraštaju ti se grijesi’, ili reći: ‘Ustani, i uzmi svoju postelju i hodaj’?
10Ali tako da biste znali da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe”, (govori uzetome)
11“Tebi kažem! Ustani, i uzmi svoju postelju i idi svojoj kući!”
12I odmah je ustao, uzeo svoju postelju i izašao pred svima, tako da su svi bili zadivljeni i slavili Boga govoreći: “Nikada takvo što nismo vidjeli!”
13Zatim je ponovo izašao k moru, i sve ono mnoštvo dolazilo je k njemu, pa ih je poučavao.
14I prolazeći, ugledao je Levija Alfejeva gdje sjedi u poreznom uredu te mu rekao: “Slijedi me!” I on je ustao te ga počeo slijediti.
15I dogodilo se da su s Isusom i njegovim učenicima, dok je on bio pri jelu u njegovoj kući, sjedili i mnogi poreznici i grešnici; doista ih je bilo mnogo i slijedili su ga.
16A kad su ga pismoznanci i farizeji vidjeli kako jede s poreznicima i grešnicima, rekli su njegovim učenicima: “Kako to da on jede i pije s poreznicima i grešnicima?”
17Kad je Isus to čuo, rekao im je: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”
18A učenici su Ivanovi i farizejski običavali postiti, pa su došli k njemu i pitali: “Zašto učenici Ivanovi i farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?”
19Nato im je Isus rekao: “Mogu li djeca u svadbenoj odaji postiti dok je mladenac s njima? Sve dok imaju mladenca uz sebe, ne mogu postiti.
20Ali, doći će dani kad će se mladenac uzeti od njih, i tada će u one dane postiti.
21I nitko ne prišiva zakrpu od novog platna na staru odjeću; inače nova zakrpa razvuče staru pa nastane još gori raspor.
22I nitko ne ulijeva mlado vino u stare mjehove; inače mlado vino raspukne mjehove i vino se prolije te mjehovi propadnu. Nego se mlado vino mora ulijevati u nove mjehove!”
23I dogodilo se da je on na Šabat prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici počeli putem trgati klasje.
24A farizeji su mu rekli: “Gle, zašto na Šabat čine što nije zakonom dopušteno?”
25Nato im je on rekao: “Niste li nikada čitali što je učinio David kad je bio u potrebi te ogladnio, on i oni koji su bili s njim?
26Kako je u dane Abijatara, velikog svećenika, ušao u kuću Božju i pojeo prinesene kruhove koje nije zakonom dopušteno jesti, osim svećenicima, te dao i onima koji su bili s njim?”
27Tada im je rekao: “Šabat je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi Šabata.
28Zato je Sin čovječji gospodar i Šabata.”