Bible

1 I kad je dovršio sve te svoje besjede pred narodom koji je slušao, ušao je u Kapernaum, 2 A nekom satniku bio je bolestan sluga koji mu je bio drag, gotovo je umirao. 3 Kad je čuo za Isusa, poslao mu je židovske starješine zaklinjajući ga da dođe i ozdravi mu slugu. 4 I kad su oni došli k Isusu, usrdno su ga počeli zaklinjati govoreći kako je on dostojan da mu to učini: 5 “Jer ljubi naš narod; on nam je i sinagogu sagradio.” 6 Tada je Isus pošao s njima. A kad više nije bio daleko od te kuće, satnik mu je poslao prijatelje govoreći mu: “Gospodine, ne muči se jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov. 7 Zato se nisam smatrao dostojnim doći k tebi; nego reci riječ i moj će sluga ozdraviti! 8 Jer i ja sam čovjek podređen vlasti; imam pod sobom vojnike pa jednomu kažem: ‘Idi!’ i on ode; a drugomu: ‘Dođi!’ i on dođe; i svojemu sluzi: ‘Učini to!’ i on to učini.” 9 Kad je Isus to čuo začudio mu se, te se okrenuo narodu koji ga je slijedio i rekao: “Kažem vam, tako veliku vjeru nisam našao ni u Izraelu!” 10 A kad su se oni što su bili poslani vratili kući, našli su da je ozdravio sluga koji je bio bolestan. 11 I dogodilo se sutradan da je on pošao u grad zvani Nain, a s njim su išli mnogi njegovi učenici i mnogo naroda. 12 A kad se približio gradskim vratima, gle, iznosili su mrtvaca, sina jedinca majke njegove; a ona je bila udovica. I s njome je bilo mnogo naroda iz grada. 13 A kad ju je Gospodin opazio, sažalio se nad njom te joj rekao: “Ne plači!” 14 Onda se primaknuo, dotaknuo se mrtvačkih nosila, a oni koji su ga nosili mirno su stali. Tada je rekao: “Mladiću, tebi govorim! Ustani!” 15 I mrtvac je sjeo i počeo govoriti, a on ga je predao njegovoj majci. 16 I sve je obuzeo strah te su slavili Boga govoreći: “Velik je prorok ustao među nama!” I “Bog je pohodio narod svoj!” 17 I taj se glas o njemu proširio po cijeloj Judeji i po svoj okolici. 18 A o svemu tome Ivanu su javili njegovi učenici. 19 I kad je pozvao dvojicu svojih učenika, Ivan ih je poslao k Isusu govoreći: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?” 20 Kad su ti ljudi stigli k njemu, rekli su: “Ivan Krstitelj poslao nas je k tebi govoreći: ‘Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?’ “ 21 A on je upravo u taj čas ozdravio mnoge od njihovih bolesti, muka i zlih duhova i mnogim je slijepcima podario vid. 22 Tada im je Isus odgovorio rekavši: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli; da slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda evanđelje. 23 I blažen je svaki onaj kome ja nisam sablazan.” 24 A kad su izaslanici Ivanovi otišli, počeo je govoriti narodu o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju vidjeti? Trsku koju vjetar njiše? 25 Nego što ste izašli vidjeti? Čovjeka odjevena u meku odjeću? Evo, oni koji su u finoj odjeći i žive u raskoši u kraljevskim su dvorima. 26 Nego što ste izašli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka! 27 Ovo je onaj o kome je zapisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.’ 28 Jer kažem vam, među rođenima od žena nema većeg proroka od Ivana Krstitelja; ali i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.” 29 I sav narod koji ga je slušao, i poreznici, krstili su se krštenjem Ivanovim dokazujući da je Bog u pravu. 30 A farizeji i zakonoznanci odbacili su naum Božji za njih jer nisu htjeli da ih on krsti. 31 A Gospodin je rekao: “S kime ću onda usporediti ljude ovoga naraštaja? I kome su nalik? 32 Nalik su djeci što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima te govore: ‘Zasvirali smo vam u frulu, a niste zaplesali! Naricali smo vam, a niste zaplakali!’ 33 Jer je došao Ivan Krstitelj; niti jede kruha niti pije vina, a vi govorite: ‘Ima đavla!’ 34 Došao je Sin čovječji; jede i pije, a vi govorite: ‘Gle, čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja poreznika i grešnika!’ 35 Ali mudrost su opravdala sva djeca njezina.” 36 A jedan ga je od farizeja zamolio da bi s njime jeo. I ušao je u farizejevu kuću i sjeo za stol. 37 I gle, neka žena iz grada koja je bila grešnica, kad je doznala da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donijela je pomast u alabastrenoj posudi, 38 i stala iza njega do njegovih nogu plačući. Počela mu je suzama prati noge i otirati ih kosom sa svoje glave te mu ljubiti noge i mazati ih pomašću. 39 A kad je to vidio farizej koji ga je pozvao, rekao je u sebi govoreći: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena koja ga dodiruje: da je grešnica.” 40 A Isus mu je odgovorio rekavši: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on je rekao: “Učitelju, reci!” 41 Neki je vjerovnik imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina dinara, a drugi pedeset. 42 A kako nisu imali čime platiti, iskreno je oprostio obojici. Reci, koji će ga stoga od njih više ljubiti?” 43 Šimun mu je odgovorio rekavši: “Pretpostavljam da onaj kome je više oprostio.” A on mu je rekao: “Pravo si prosudio.” 44 Tada se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću; nisi mi dao vode za moje noge, a ona mi je suzama svojima oprala noge i kosom ih sa svoje glave obrisala. 45 Nisi mi dao poljupca, a ova žena, otkako sam ušao, nije mi prestala ljubiti noge. 46 Nisi mi glavu pomazao uljem, a ova žena mi je pomašću pomazala noge. 47 Stoga ti kažem: mnogi su joj grijesi oprošteni, jer je mnogo ljubila; a kome se malo oprašta, malo ljubi.” 48 A njoj je rekao: “Oprošteni su ti grijesi!” 49 Nato su oni koji su sjedili s njim za stolom počeli među sobom govoriti: “Tko je ovaj koji i grijehe oprašta?” 50 A ženi je rekao: “Tvoja te vjera spasila. Idi u miru!”