Luke 18
1 A ispripovijedao im je i usporedbu kako bi uvijek trebali moliti i ne posustati,
2 govoreći: “Bio je u nekom gradu neki sudac koji se nije bojao Boga niti se na čovjeka obazirao.
3 A u tom gradu bila je neka udovica; i dolazila je k njemu, govoreći: ‘Obrani me od moga protivnika.’
4 I on to za neko vrijeme nije htio. Ali nakon toga je rekao u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim, niti se na ljude obazirem,
5 ipak, jer me ova udovica muči, obranit ću je da me ne dolazi neprestano zamarati.’ “
6 I Gospodin je rekao: “Čujte što govori nepravedni sudac!
7 A neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu, iako dugo podnosi s njima?
8 Kažem vam da će ih brzo obraniti. Ali hoće li Sin čovječji, kad dođe, naći vjeru na zemlji?”
9 A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravedni, a druge prezirali, ispripovijedao je i ovu usporedbu:
10 “Dva su čovjeka uzišla u Hram moliti se: jedan farizej, a drugi poreznik.
11 Farizej je stajao te ovako molio u sebi: ‘Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili baš kao ovaj poreznik.
12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što posjedujem.’
13 A poreznik, stojeći podalje, nije htio podignuti ni oči prema nebu, već se udarao u prsa govoreći: ‘Bože, budi milostiv meni grešniku!’
14 Kažem vam, ovaj je opravdan sišao svojoj kući, a ne onaj; jer svaki onaj koji se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
15 I donosili su mu i dojenčad da ih se dotakne. A kad su to vidjeli njegovi učenici, korili su ih.
16 Ali Isus ih je dozvao k sebi te rekao: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; i ne zabranjujte im, jer takvih je kraljevstvo Božje!
17 Uistinu kažem vam, onaj koji ne primi kraljevstvo Božje poput malog djeteta, nipošto neće ući u njega.”
18 Tada ga je neki poglavar upitao govoreći: “Učitelju dobri, što moram činiti da baštinim život vječni?”
19 A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, to jest, Boga.
20 Znaš zapovijedi: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj svoga oca i svoju majku!”
21 A on je rekao: “Sve sam to držao od svoje mladosti.”
22 A kad je to Isus čuo, rekao mu je: “Još jedno ti nedostaje. Prodaj sve što imaš i podijeli siromasima, pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi i slijedi me!”
23 A kad je on to čuo, jako se ražalostio jer je bio vrlo bogat.
24 I kad ga je Isus vidio da je postao jako žalostan, rekao je: “Kako je teško onima koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25 Jer je lakše devi proći kroz ušicu igle nego bogatašu ući u Kraljevstvo Božje.”
26 A oni koji su to čuli, rekli su: “Tko onda može biti spašen?”
27 Nato je on rekao: “Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.”
28 Tada je Petar rekao: “Evo, mi smo ostavili sve i počeli smo te slijediti!”
29 A on im je rekao: “Uistinu vam kažem, nema nikoga tko je ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili ženu, ili djecu zbog kraljevstva Božjega,
30 a koji neće primiti mnogostruko već u ovom vremenu, a u svijetu što dolazi život vječni.”
31 Zatim je poveo sa sobom Dvanaestoricu i rekao im: “Gle, uzlazimo u Jeruzalem, i sve ono što je zapisano po prorocima o Sinu čovječjem dovršiti će se.
32 Jer će biti predan Poganima i bit će izrugivan, zlostavljan i popljuvan.
33 Onda će ga izbičevati i ubiti, a on će treći dan uskrsnuti.”
34 A oni ništa od toga nisu razumjeli; ta je besjeda bila skrivena od njih pa nisu shvatili što im je govorio.
35 I dogodilo se, dok se on približavao Jerihonu, da je neki slijepac sjedio pokraj puta i prosio.
36 I kad je čuo mnoštvo kako prolazi, raspitivao se što je to?
37 A oni su mu dojavili da prolazi Isus Nazarećanin.
38 Tada je povikao, govoreći: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”
39 A oni koji su išli ispred korili su ga da ušuti. Ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
40 Tada se Isus zaustavio i zapovjedio da ga dovedu k njemu. I kad mu se ovaj približio, upitao ga je,
41 govoreći: “Što hoćeš da ti učinim?” A on je rekao: “Gospodine, da progledam!”
42 A Isus mu je rekao: “Progledaj! Tvoja te je vjera spasila.”
43 I on je odmah progledao te ga je počeo slijediti slaveći Boga. I sav narod, kad je to vidio, dao je hvalu Bogu.