Bible

1 A neki je čovjek bio bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njene sestre Marte. 2 A Marija, čiji je brat Lazar bolovao, bila je ona koja je pomazala Gospodina pomašću i obrisala mu noge svojom kosom. 3 Stoga su sestre poslale po njega govoreći: “Gospodine, evo, bolestan je onaj koga voliš.” 4 Kad je Isus to čuo, rekao je: “Ova bolest nije na smrt, nego radi slave Božje, da se po njoj proslavi Sin Božji.” 5 A Isus je ljubio Martu i njenu sestru i Lazara. 6 Kad je, dakle, čuo da je on bolestan, ostao je još dva dana u istom mjestu gdje je bio. 7 Onda je, nakon toga, rekao svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju.” 8 Učenici su ga upitali: ”Rabbi, Židovi su te upravo htjeli kamenovati, i opet ideš onamo?” 9 Isus je odgovorio: “Nema li dan dvanaest sati? Ako tko hodi po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10 Ako li tko hodi noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.” 11 Ovo je govorio, a nakon toga im je rekao: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.” 12 Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, on će biti dobro.” 13 Ali je Isus govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o počinku u snu. 14 Onda im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro. 15 I radostan sam radi vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego hajdemo k njemu!” 16 Tada je Toma, koji se zove Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Hajdemo i mi s njim umrijeti!” 17 Zatim je Isus došao i našao da je već četiri dana u grobu. 18 A Betanija je bila blizu Jeruzalema, otprilike petnaest stadija, 19 te su mnogi Židovi došli k Marti i Mariji da bi ih utješili zbog njihovog brata. 20 Onda je Marta, čim je čula da Isus dolazi, pošla njemu u susret, a Marija je sjedila u kući. 21 Tada je Marta rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. 22 Ali i sada znam da što god zatražiš od Boga, dat će ti Bog.” 23 Isus joj je rekao: “Tvoj će brat uskrsnuti!” 24 Marta mu je rekla: “Znam da će uskrsnuti, o uskrsnuću, u posljednji dan.” 25 Isus joj je rekao: “Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26 I svaki koji živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li ovo?” 27 Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.” 28 I kad je to rekla, otišla je i potajno pozvala svoju sestru Mariju govoreći: “Učitelj je došao i zove te.” 29 Čim je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu. 30 A Isus nije još došao u selo, već je bio na mjestu gdje ga je susrela Marta. 31 Tada su Židovi, koji su bili s njom u kući i tješili je, kad su vidjeli da je Marija brzo ustala i izašla, pošli za njom govoreći: “Ide tamo na grob plakati!” 32 Zatim je Marija, kad je došla tamo gdje je bio Isus i ugledala ga, pala do njegovih nogu govoreći mu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.” 33 Kad ju je, dakle, Isus ugledao kako plače i kako plaču Židovi koji su došli s njom, uzdahnuo je u duhu i uznemirio se 34 te upitao: “Gdje ste ga položili?” Oni su mu odgovorili: “Gospodine, dođi i vidi!” 35 Isus je zaplakao. 36 Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je volio!” 37 A neki su od njih pitali: “Nije li taj, koji je slijepcu otvorio oči, mogao učiniti i to da ovaj ne umre?” 38 Isus je stoga ponovo uzdahnuo u sebi i došao na grob. A to je bila špilja i na njoj je ležao kamen. 39 Isus je rekao: “Odmaknite kamen!” Pokojnikova mu je sestra, Marta, rekla: “Gospodine, već zaudara, jer je četvrti dan mrtav.” 40 Isus ju je upitao: “Nisam li ti rekao da ćeš, ako budeš vjerovala, vidjeti slavu Božju?” 41 Tada su odmaknuli kamen s mjesta gdje je mrtvac bio položen. A Isus je podigao svoje oči i rekao: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. 42 A ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali sam to govorio radi ljudi koji okolo stoje, da povjeruju da si me ti poslao.” 43 I kad je to rekao, viknuo je jakim glasom: “Lazare, izađi!” 44 I mrtvac je izašao, obavijen povojima po rukama i nogama, a lice mu je bilo omotano rupcem. Isus im je rekao: “Odriješite ga i pustite neka ide!” 45 Tada su mnogi od Židova koji su došli k Mariji i vidjeli što je Isus učinio povjerovali u njega. 46 A neki su od njih otišli k farizejima pa im ispripovjedili što je Isus učinio. 47 Nato su glavari svećenički i farizeji sazvali Vijeće i govorili: “Što učiniti, jer ovaj čovjek čini mnoga čudesa? 48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani i oteti nam i mjesto i narod.” 49 A jedan od njih, Kaifa, koji je te godine bio veliki svećenik, rekao im je: “Vi ništa ne znate! 50 Ne uviđate li da je za nas bolje da jedan čovjek umre radi naroda nego da sav narod propadne?” 51 A to nije rekao sâm od sebe, već je, pošto je bio veliki svećenik te godine, prorokovao da Isus treba umrijeti za narod, 52 i ne samo za narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno. 53 Od toga su se dana, dakle, dogovorili ubiti ga. 54 Zato se Isus nije više javno kretao među Židovima, nego je odande otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvani Efraim, i ondje se zadržao sa svojim učenicima. 55 A bila je blizu židovska Pasha te su mnogi iz onoga kraja uzišli u Jeruzalem prije Pashe da bi se očistili. 56 Tada su tražili Isusa i, stojeći u Hramu, među sobom govorili: “Što vam se čini, zar neće doći na svetkovinu?” 57 A i glavari su svećenički i farizeji izdali zapovijed da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhvatili.