1Braćo moja, neka vas ne bude mnogo učitelja, znajući da ćemo primiti veću osudu.
2Jer svi u mnogome posrćemo. Ako tko u govoru ne posrne, on je savršen čovjek, moćan zauzdati i cijelo tijelo.
3Gle, konjima stavljamo uzde u usta da nam se pokoravaju; i okrećemo cijelo njihovo tijelo.
4Gle i lađe, tako su velike i siloviti ih vjetrovi pogone, a njih okreće maleno kormilo, kamo god kormilar želi.
5Tako je i jezik malen ud, a velikim se ponosi. Gle koliku šumu mala vatra zapali!
6A jezik je vatra, svijet nepravde. Tako je jezik smješten među našim udovima; on kalja cijelo tijelo te zapaljuje i tijek života, a zapaljen je od pakla.
7Jer svaka vrsta zvijeri i ptica, i gmazova i morskih stvorova može se ukrotiti i ljudska ih je vrsta ukrotila,
8ali jezik, zlo neukrotivo, pun otrova smrtonosnog, nitko od ljudi ne može ukrotiti.
9Njime blagoslivljamo Boga i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene.
10Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Braćo moja, ne smije to tako biti.
11Zar izvor iz istog otvora izlijeva slatko i gorko?
12Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni izvor ne može dati i slanu i slatku vodu.
13Tko je mudar i pametan među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj krotkosti.
14Ako li imate gorku zavist i svadljivost u svome srcu, ne hvalite se i ne lažite protiv istine!
15Takva mudrost ne silazi odozgo, nego je zemaljska, putena, đavolska.
16Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo.
17A mudrost odozgo je najprije čista, zatim mirotvorna, blaga, popustljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana i nelicemjerna.
18I plod se pravednosti u miru sije onima koji grade mir.