Hebrews 1
1 Bog je mnogo puta i na različite načine nekoć govorio očevima po prorocima;
2 u ovim posljednjim danima progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i svjetove stvorio.
3 On, koji je sjaj njegove slave i otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage, pošto je sâm kroz sebe očistio naše grijehe, sjeo je zdesna Veličanstvu u visini;
4 budući da je postao toliko bolji od anđelâ koliko je uzvišenije od njih baštinio ime.
5 Jer kome je od anđela ikada rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio?” I ponovo: “Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?”
6 I ponovo, kad je uveo prvorođenoga u svijet, govori: “I neka ga štuju svi anđeli Božji!”
7 I za anđele govori: “On čini anđele svoje duhovima i službenike svoje ognjenim plamenom.”
8 Ali za Sina govori: “Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek i zauvijek; žezlo pravednosti, žezlo je tvoga kraljevstva.
9 Ti si ljubio pravednost, a mrzio bezakonje, stoga te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti povrh tvojih drugova.”
10 I: “Ti si, Gospodine, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih.
11 Ona će propasti, a ti ostaješ i sve će ostarjeti kao odjeća.
12 I kao ruho ćeš ih smotati, i bit će promijenjeni. Ali ti si isti i godine tvoje neće proći.”
13 Ali za koga je od anđela ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima?”
14 Nisu li svi oni službujući duhovi poslani za službu radi onih koji će baštiniti spasenje?