1A u te dane, kad se povećavao broj učenika, počeli su Helenisti mrmljati protiv Hebreista, jer se njihove udovice zanemaruju u svakodnevnom posluživanju.
2Tada su Dvanaestorica dozvala mnoštvo učenika k sebi te im rekli: “Nije razumno da mi ostavimo riječ Božju kako bismo služili kod stolova.
3Zato, braćo, pronađite između sebe sedam muškarca na dobru glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti, koje ćemo postaviti nad tim poslom,
4a mi ćemo se predati neprestanoj molitvi i službi Riječi.”
5I ta besjeda se svidjela svemu mnoštvu te su izabrali Stjepana, čovjeka punog vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu prozelita iz Antiohije,
6koje su postavili pred apostole, a oni kad su se pomolili, položili su ruke na njih.
7I riječ se Božja širila, i broj se učenika u Jeruzalemu silno umnožio. I veliko je mnoštvo svećenika bilo poslušno vjeri.
8A Stjepan, pun vjere i snage, činio je velika čudesa i znakove među narodom.
9Tada su se podigli neki od onih iz sinagoge, zvane sinagoga Libertinaca, i Cirenaca, i Aleksandrinaca te oni iz Cilicije i Azije, te se počeli prepirati sa Stjepanom.
10I nisu se mogli oduprijeti mudrosti i duhu kojim je govorio.
11Tada su nagovorili neke muškarce koji su rekli: “Čuli smo ga kako govori bogohulne riječi protiv Mojsija i protiv Boga.”
12I pobunili su narod, i starješine i pismoznance, zatim su mu pristupili te ga uhvatili i izveli pred Vijeće.
13I namjestili su lažne svjedoke koji su rekli: “Ovaj čovjek ne prestaje govoriti bogohulne riječi protiv ovog svetog mjesta i Zakona.
14Jer smo ga čuli kako govori da će taj Isus, Nazarećanin, srušiti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je predao Mojsije.”
15Nato su svi koji su sjedili u Vijeću uprli pogled u njega i opazili da mu je lice bilo kao lice anđela.