Acts 24
1 A nakon pet dana sišao je veliki svećenik Ananija sa starješinama i s nekim govornikom, Tertulom, te su podnijeli prijavu upravitelju protiv Pavla.
2 I kad su ga pozvali, Tertul ga je počeo optuživati govoreći: “Veliki mir što ga po tebi uživamo i boljitak učinjen za ovaj narod tvojom providnošću,
3 u svemu i posvuda, preuzvišeni Felikse, primamo sa svom zahvalnošću.
4 Štoviše, da te dalje ne zadržavam, molim te da bi nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušao,
5 jer smo ustanovili da je ovaj čovjek pošast i pokretač pobuna među svim Židovima po svijetu i kolovođa nazaretske sljedbe
6 koji je i Hram pokušao oskvrnuti, pa smo ga uhvatili i htjeli mu suditi po našem Zakonu.
7 Ali je došao tisućnik Lizija, i velikom ga je silom oteo iz naših ruku,
8 pošto je zapovjedio njegovim tužiteljima da dođu k tebi kako bi ti sâm mogao sve istražiti i saznati za što ga mi optužujemo.”
9 I Židovi su se složili potvrđujući da je tako.
10 Tada je Pavao, kad mu je upravitelj dao znak da govori, odgovorio: “Budući da znam da si već mnogo godina sudac u ovomu narodu, drage volje počinjem svoju obranu.
11 Jer ti sâm možeš razumjeti da nema više od dvanaest dana otkako sam uzišao u Jeruzalem da iskažem štovanje.
12 I nisu me našli ni u Hramu da s bilo kime raspravljam niti podižem bunu u narodu, ni u sinagogama, ni u gradu.
13 Niti ne mogu dokazati ono za što me sada optužuju.
14 Ali ovo ti priznajem: prema Putu, koji oni nazivaju krivovjerjem, tako ja štujem Boga očeva svojih vjerujući u sve što je zapisano u Zakonu i Prorocima;
15 i imam nadu u Boga, koju i oni sami odobravaju, da će biti uskrsnuće mrtvih, i pravednih i nepravednih.
16 A u ovome se i ja uvijek trudim: imati čistu savjest pred Bogom i pred ljudima.
17 I nakon više godina došao sam donijeti milodare i prinose za svoj narod.
18 Među njima su me i našli neki Židovi iz Azije očišćenog u Hramu, ali ne s mnoštvom niti u metežu.
19 Oni bi trebali doći pred tebe i iznijeti optužbe ako što imaju protiv mene.
20 Ili neka ovi ovdje kažu jesu li pronašli nekakvo zlodjelo u meni kad sam stao pred Vijeće,
21 osim toga jednog glasa kojeg sam doviknuo stojeći među njima: ‘Zbog uskrsnuća mrtvih vi me danas saslušavate.’ “
22 A kad je Feliks to čuo, budući da je točnije znao o tom Putu, odgodio je to pa rekao: “Kada siđe tisućnik Lizija, potpunije ću ispitati vaš slučaj.”
23 A satniku je zapovjedio da čuva Pavla, ali da ima povlastice i da se nikom od njegovih ne zabranjuje posluživati ga ili dolaziti k njemu.
24 A nakon nekoliko dana došao je Feliks sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Židovka. Poslao je po Pavla te ga poslušao u vezi vjere u Krista.
25 I dok je on uvjeravao o pravednosti, suzdržljivosti i sudu koji treba doći, Feliks je zadrhtao i odgovorio: “Zasad idi! Kad nađem pogodno vrijeme, pozvat ću te.”
26 Isto tako se nadao da će mu Pavao dati novaca, kako bi ga pustio. Stoga je češće slao po njega i razgovarao s njim.
27 Ali nakon dvije godine, Poncije Fest je došao na Feliksovo mjesto. Htijući ugoditi Židovima, Feliks je Pavla ostavio svezanog.