Acts 22
1 “Ljudi, braćo i očevi, poslušajte što vam sada imam reći u svoju obranu!”
2 A kad su čuli da im govori hebrejskim jezikom, još su više ušutjeli, a on je rekao:
3 “Ja sam uistinu Židov, rođen u Tarsu, gradu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovome gradu do nogu Gamalielovih te sam poučen točno po Zakonu očeva. I bio sam revan za Boga, kao što ste svi vi danas.
4 I ja sam taj Put progonio na smrt, vežući i predavajući u tamnice i muškarce i žene,
5 kao što mi to može posvjedočiti veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i primio pismo za braću te se zaputio u Damask da i one koji su bili tamo svezane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni.
6 I dogodilo se, dok sam tako putovao i došao blizu Damaska, da me odjedanput oko podneva obasjala s neba velika svjetlost.
7 I pao sam na zemlju i čuo glas kako mi govori: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’
8 A ja sam odgovorio: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A on mi je rekao: ‘Ja sam Isus Nazarećanin, kojega ti progoniš.’
9 Oni što su bili sa mnom doista su vidjeli svjetlost i uplašili se, ali nisu čuli glas onoga koji mi je govorio.
10 Tada sam rekao: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i pođi u Damask pa će ti se tamo reći sve što ti je određeno činiti!’
11 A kako nisam zbog slave one svjetlosti ništa vidio, moji su me pratioci poveli za ruku te sam stigao u Damask.
12 A neki je Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, i na dobru glasa među svim Židovima koji ondje prebivaju,
13 došao k meni, približio se te mi rekao: ‘Savle, brate, progledaj!’ I istog sam časa pogledao u njega.
14 I rekao je: ‘Bog očeva naših izabrao te da upoznaš njegovu volju i vidiš toga Pravednika te čuješ glas iz njegovih usta,
15 jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo.
16 A sada, što oklijevaš? Ustani, krsti se i operi se od svojih grijeha prizivajući ime Gospodinovo!’
17 I dogodilo se da kad sam se vratio u Jeruzalem i dok sam molio u Hramu, bio sam u zanosu,
18 te sam ga vidio gdje mi govori: ‘Požuri i brzo izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoje svjedočanstvo o meni!’
19 A ja sam rekao: ‘Gospodine, pa sami znaju da sam u tamnice zatvarao i tukao po svim sinagogama one koji vjeruju u tebe.
20 I kad se prolijevala krv tvoga mučenika Stjepana, i ja sam ondje stajao te odobravao da ga se ubije i čuvao odjeću onima koji su ga ubijali.’
21 Nato mi je odgovorio: ‘Idi, jer ja ću te poslati daleko k Poganima!’ “
22 I oni su ga saslušali sve do te riječi, a uto su podigli svoje glasove i rekli: “Makni takvoga sa zemlje jer nije pravo da on smije živjeti!”
23 I dok su oni tako vikali i odbacivali odjeću te bacali prašinu u zrak,
24 tisućnik je zapovjedio da ga odvedu u vojarnu i naredio da ga ispitaju bičevanjem kako bi doznao zbog čega toliko viču protiv njega.
25 No kad su ga rastezali remenjem, Pavao je rekao satniku koji je ondje stajao: “Zar je zakonom dopušteno bičevati čovjeka Rimljanina, i to neosuđenog?”
26 A kad je satnik to čuo, otišao je i izvijestio tisućnika govoreći: “Pazi što kaniš učiniti, jer je ovaj čovjek Rimljanin!”
27 Nato je tisućnik pristupio te mu rekao: “Kaži mi, jesi li ti Rimljanin?” On je rekao: “Da.”
28 A tisućnik je odgovorio: “Ja sam za veliku svotu stekao tu slobodu.” A Pavao je rekao: “Ja sam se s tom slobodom rodio.”
29 Tada su odmah odstupili od njega oni koji su ga trebali ispitivati, a i tisućnik se prestrašio nakon što je saznao da je on Rimljanin i zato što ga je svezao.
30 Sutradan, pošto je htio točno doznati zašto ga Židovi optužuju, odriješio ga je od sveza pa je zapovjedio da se pojave veliki svećenici i sve njihovo Vijeće te je priveo Pavla i postavio ga pred njih.