1“Ljudi, braćo i očevi, poslušajte što vam sada imam reći u svoju obranu!”
2A kad su čuli da im govori hebrejskim jezikom, još su više ušutjeli, a on je rekao:
3“Ja sam uistinu Židov, rođen u Tarsu, gradu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovome gradu do nogu Gamalielovih te sam poučen točno po Zakonu očeva. I bio sam revan za Boga, kao što ste svi vi danas.
4I ja sam taj Put progonio na smrt, vežući i predavajući u tamnice i muškarce i žene,
5kao što mi to može posvjedočiti veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i primio pismo za braću te se zaputio u Damask da i one koji su bili tamo svezane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni.
6I dogodilo se, dok sam tako putovao i došao blizu Damaska, da me odjedanput oko podneva obasjala s neba velika svjetlost.
7I pao sam na zemlju i čuo glas kako mi govori: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’
8A ja sam odgovorio: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A on mi je rekao: ‘Ja sam Isus Nazarećanin, kojega ti progoniš.’
9Oni što su bili sa mnom doista su vidjeli svjetlost i uplašili se, ali nisu čuli glas onoga koji mi je govorio.
10Tada sam rekao: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i pođi u Damask pa će ti se tamo reći sve što ti je određeno činiti!’
11A kako nisam zbog slave one svjetlosti ništa vidio, moji su me pratioci poveli za ruku te sam stigao u Damask.
12A neki je Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, i na dobru glasa među svim Židovima koji ondje prebivaju,
13došao k meni, približio se te mi rekao: ‘Savle, brate, progledaj!’ I istog sam časa pogledao u njega.
14I rekao je: ‘Bog očeva naših izabrao te da upoznaš njegovu volju i vidiš toga Pravednika te čuješ glas iz njegovih usta,
15jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo.
16A sada, što oklijevaš? Ustani, krsti se i operi se od svojih grijeha prizivajući ime Gospodinovo!’
17I dogodilo se da kad sam se vratio u Jeruzalem i dok sam molio u Hramu, bio sam u zanosu,
18te sam ga vidio gdje mi govori: ‘Požuri i brzo izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoje svjedočanstvo o meni!’
19A ja sam rekao: ‘Gospodine, pa sami znaju da sam u tamnice zatvarao i tukao po svim sinagogama one koji vjeruju u tebe.
20I kad se prolijevala krv tvoga mučenika Stjepana, i ja sam ondje stajao te odobravao da ga se ubije i čuvao odjeću onima koji su ga ubijali.’
21Nato mi je odgovorio: ‘Idi, jer ja ću te poslati daleko k Poganima!’ “
22I oni su ga saslušali sve do te riječi, a uto su podigli svoje glasove i rekli: “Makni takvoga sa zemlje jer nije pravo da on smije živjeti!”
23I dok su oni tako vikali i odbacivali odjeću te bacali prašinu u zrak,
24tisućnik je zapovjedio da ga odvedu u vojarnu i naredio da ga ispitaju bičevanjem kako bi doznao zbog čega toliko viču protiv njega.
25No kad su ga rastezali remenjem, Pavao je rekao satniku koji je ondje stajao: “Zar je zakonom dopušteno bičevati čovjeka Rimljanina, i to neosuđenog?”
26A kad je satnik to čuo, otišao je i izvijestio tisućnika govoreći: “Pazi što kaniš učiniti, jer je ovaj čovjek Rimljanin!”
27Nato je tisućnik pristupio te mu rekao: “Kaži mi, jesi li ti Rimljanin?” On je rekao: “Da.”
28A tisućnik je odgovorio: “Ja sam za veliku svotu stekao tu slobodu.” A Pavao je rekao: “Ja sam se s tom slobodom rodio.”
29Tada su odmah odstupili od njega oni koji su ga trebali ispitivati, a i tisućnik se prestrašio nakon što je saznao da je on Rimljanin i zato što ga je svezao.
30Sutradan, pošto je htio točno doznati zašto ga Židovi optužuju, odriješio ga je od sveza pa je zapovjedio da se pojave veliki svećenici i sve njihovo Vijeće te je priveo Pavla i postavio ga pred njih.