Acts 17
1 A kad su prošli kroz Amfipol i Apoloniju, stigli su u Solun gdje je bila židovska sinagoga.
2 I Pavao je po svom običaju ušao k njima te je tri Šabata raspravljao s njima iz Pisama,
3 tumačeći i izlažući kako je trebalo da Krist trpi i uskrsne od mrtvih i da je taj Isus kojega vam ja propovijedam, Krist.
4 A neki od njih su povjerovali te se pridružili Pavlu i Sili; isto tako i veliko mnoštvo pobožnih Grka, i nemalo uglednih žena.
5 Ali Židovi koji nisu vjerovali, potaknuti zavišću, pokupili su neke prostake, pokvarene ljude te su sakupili mnoštvo i uzbudili cijeli grad pa napali na Jasonovu kuću i zatražili da ih se izvede pred narod.
6 A kako ih nisu našli, odvukli su Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: “Ovi koji su preokrenuli sav svijet došli su i ovamo!
7 Njih je Jason primio! I svi oni rade protiv cezarovih proglasa govoreći da ima drugi kralj, neki Isus.”
8 Tako su uzbunili narod i gradske glavare kad su to čuli.
9 A pošto su uzeli jamčevinu od Jasona i ostalih, pustili su ih.
10 A braća su odmah noću poslala Pavla i Silu u Bereju. Oni su, kad su stigli, otišli u židovsku sinagogu.
11 Ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, u tome što su primili riječ Božju sa svom spremnošću uma, te su svakodnevno istraživali Pisma da li je tome tako.
12 Stoga su mnogi od njih povjerovali, kao i nemali broj uglednih grčkih žena i muškaraca.
13 Ali kad su Židovi iz Soluna doznali da Pavao u Bereji propovijeda riječ Božju, došli su i ondje uzbuniti narod.
14 A braća su tada odmah poslala Pavla odande, kao da ide prema moru. A Sila i Timotej su i dalje ostali tamo.
15 A oni koji su pratili Pavla doveli su ga do Atene pa su, pošto su primili zapovijed za Silu i Timoteja da što brže dođu k njemu, otišli.
16 I dok ih je Pavao čekao u Ateni, u njemu se uzbunio duh kad je promatrao grad koji je potpuno predan idolopoklonstvu.
17 Stoga je raspravljao u sinagogi sa Židovima i pobožnicima, a na trgu svakodnevno s onima koje bi susreo.
18 Tada su se neki od epikurejskih i stoičkih filozofa sukobili s njim. I jedni su govorili: “Što bi ovaj brbljavac htio reći?” A drugi: “Čini se da je navjestitelj tuđih bogova.” Jer im je propovijedao Isusa i uskrsnuće.
19 Onda su ga uzeli i odveli na Areopag govoreći: “Možemo li znati kakav je to novi nauk o kojem govoriš?
20 Jer nam puniš uši čudnim stvarima. Zato bismo željeli znati što to znači.”
21 (Jer svi Atenjani i doseljeni stranci ni na što drugo ne troše svoje vrijeme nego da govore ili slušaju nešto novo.)
22 Tada je Pavao stao usred Marsovog brda i rekao: “Ljudi, Atenjani! Vidim da ste u svemu previše praznovjerni.
23 Jer kad sam prolazio i promatrao vaše svetinje, našao sam i žrtvenik sa ovim natpisom: ‘NEPOZNATOM BOGU’. Koga, dakle, vi ne znajući štujete, toga vam ja navješćujem.
24 Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on, pošto je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima,
25 niti mu se iskazuje štovanje ljudskim rukama, kao da bi nešto trebao, on pošto svima daje život i dah i sve ostalo.
26 I od jedne je krvi stvorio svaki ljudski narod zato da prebiva po svem licu zemlje te je unaprijed predodredio određena vremena i granice njihova prebivanja,
27 da bi tražili Gospodina, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednog od nas.
28 Jer u njemu živimo, i mičemo se i jesmo; kako su to rekli i neki vaši pjesnici: ‘Jer smo i rod njegov.’
29 Budući da smo rod Božji, ne trebamo smatrati da je Božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, izrezbareno umijećem i ljudskom vještinom.
30 I na vremena neznanja Bog je zažmirio, ali sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju,
31 jer je odredio dan u kojem će pravedno suditi cijelom svijetu preko čovjeka kojega je odredio za to, i svim je ljudima pružio sigurnost tako da ga je uskrsnuo od mrtvih.”
32 A kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, jedni su se rugali, a drugi govorili: “O tomu ćemo te slušati drugi put.”
33 Tako je Pavao otišao od njih.
34 A neki su pristali uz njega i povjerovali; među njima i Dionizije Areopagit, i žena imenom Damara i drugi s njima.