Acts 14
1 I dogodilo se u Ikoniji da su ušli svi zajedno u židovsku sinagogu, i tako su govorili da je veliko mnoštvo Židova i Grka povjerovalo.
2 A Židovi, koji nisu vjerovali, uzbunili su Pogane i razdražili im duše protiv braće.
3 Ipak su dugo vremena ostali hrabro govoreći u Gospodinu, koji je svjedočio za riječ svoje milosti i davao da se po njihovim rukama događaju znaci i čudesa.
4 Ali gradsko se je mnoštvo razdijelilo pa je dio bio sa Židovima, a dio s apostolima.
5 No kad su i Pogani i Židovi sa svojim glavarima počeli navaljivati na apostole da ih zlostave i kamenuju,
6 i kad su ovi postali svjesni toga, pobjegli su u Listru i Derbu, gradove u Likaoniji, i u njihovu okolicu,
7 te su ondje propovijedali evanđelje.
8 U Listri je sjedio neki čovjek nemoćnih nogu (bio je hrom od utrobe svoje majke) koji nikada nije hodao.
9 Taj je slušao kako govori Pavao koji je upro pogled u njega i shvatio da ima vjeru da bude ozdravljen.
10 Rekao je jakim glasom: “Uspravi se na svoje noge!” I on je skočio i prohodao.
11 A kad je narod vidio što je Pavao učinio, podigli su svoj glas govoreći likaonskim jezikom: “Bogovi su sišli k nama u ljudskom obličju!”
12 I nazvali su Barnabu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer je on bio glavni govornik.
13 Tada je svećenik Jupitera, koji je bilo ispred grada, doveo volove i vijence do vrata te htio prinijeti žrtvu zajedno s narodom.
14 Kad su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razderali su svoju odjeću te utrčali među narod vičući
15 i govoreći: “Gospodo, zašto to činite? I mi smo ljudi istih čežnja kao i vi. Propovijedamo vam da se od tih ispraznosti okrenete k živome Bogu, koji je načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima.
16 On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da hode svojim vlastitim putevima;
17 Ipak nije ostavio sebe bez svjedočanstva, po onome što je činio dobro te nam davao kišu s neba i plodna razdoblja, puneći nam srca hranom i veseljem.”
18 I ovim riječima jedva su zaustavili narod da im ne žrtvuju.
19 Nato su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija koji su pridobili narod te kamenovali Pavla i odvukli ga izvan grada pretpostavljajući da je on umro.
20 Međutim, kad su ga učenici okružili, ustao je i ušao u grad. I sljedećeg dana je s Barnabom otišao u Derbu.
21 I pošto su tom gradu propovijedali evanđelje te mnoge poučili, vratili su se u Listru, Ikonij i Antiohiju,
22 utvrđujući duše učenika i ohrabrujući ih da ustraju u vjeri te da nam kroz mnoge nevolje treba ući u kraljevstvo Božje.
23 A kad su u svim crkvama odredili starješine, molili su uz post te ih povjerili Gospodinu u koga su povjerovali.
24 I kad su prošli kroz Pizidiju, došli su u Pamfiliju.
25 I pošto su u Pergi propovijedali riječ, sišli su u Ataliju.
26 A odande su otplovili u Antiohiju odakle su bili preporučeni milosti Božjoj za djelo koje su izvršili.
27 A kad su stigli i sazvali crkvu, izvijestili su o svemu što je Bog s njima učinio: i kako je otvorio vrata vjere Poganima.
28 I ostali su ondje s učenicima duže vrijeme.