Acts 11
1 A apostoli i braća što su bili u Judeji dočuli su da su i Pogani primili riječ Božju,
2 i kad je Petar uzišao u Jeruzalem, oni iz obrezanja prepirali su se s njim,
3 govoreći: “Ušao si k neobrezanim ljudima i jeo s njima!”
4 Nato im je Petar počeo sve po redu izlagati govoreći:
5 “Bio sam u gradu Jopi i molio se, te sam u zanosu ugledao viđenje; neka posuda, slična velikom platnu zavezanom s četiri kraja silazi s neba i dolazi sve do mene.
6 U njoj sam, kad sam u nju dobro promotrio, vidio četveronožne zemaljske životinje, i zvijeri, i gmazove i ptice nebeske.
7 I čuo sam glas koji mi je govorio: ‘Ustani Petre, kolji i jedi!’
8 Ali ja sam rekao: ‘Ne nikako, Gospodine, jer nikada ništa prosto i nečisto nije ušlo u moja usta.’
9 Nato mi je po drugi put glas s neba progovorio: ‘Ono što je Bog očistio, ti ne nazivaj prostim!’
10 A to se dogodilo tri puta te je ponovno sve bilo povučeno u nebo.
11 I, gle, odmah su pred kuću u kojoj sam bio već došla tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni.
12 Tada mi je Duh rekao da pođem s njima ništa ne sumnjajući. Također su me pratila i ova šestorica braće te smo ušli u kuću tog čovjeka.
13 I on nam je izložio kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao pred njega i rekao mu: ‘Pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna, koji je nazvan Petar:
14 On će ti govoriti riječi po kojima ćeš ti i sav tvoj dom biti spašeni.’
15 I dok sam počeo govoriti, sišao je na njih Duh Sveti kao i na nas u početku.
16 Tada sam se sjetio riječi Gospodinove: kako je rekao: ‘Ivan je doista krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’
17 Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama, koji vjerujemo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da mogu sprečavati Boga?”
18 Kad su to čuli, primirili su se te počeli slaviti Boga govoreći: “Dakle, i Poganima je Bog podario pokajanje na život!”
19 A oni koji su bili raspršeni poslije progonstva koje je nastalo zbog Stjepana prostirali su se sve do Fenicije, Cipra i Antiohije, nisu nikome propovijedali riječ nego samo Židovima.
20 A neki od njih bili su ljudi iz Cipra i Cirene koji su, kad su došli u Antiohiju, govorili Helenistima propovijedajući Gospodina Isusa.
21 I ruka Gospodinova bila je s njima te je velik broj povjerovao i okrenuo se Gospodinu.
22 Tada je vijest o tome došla do ušiju crkve koja je bila u Jeruzalemu te su oni poslali Barnabu da ode sve do Antiohije.
23 On se, kada je došao tamo te vidio milost Božju, razveselio i sve ih je ohrabrio da odlučna srca prionu uz Gospodina.
24 Jer je on bio dobar čovjek, pun Duha Svetoga i vjere. I mnogo se naroda pridružilo Gospodinu.
25 Zatim je Barnaba otputovao u Tarz potražiti Savla.
26 A kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. I dogodilo se da su se godinu dana sastajali s crkvom i poučavali puno naroda. I najprije su u Antiohiji učenici nazvani kršćanima.
27 A u te dane stigli su iz Jeruzalema u Antiohiju proroci.
28 A jedan od njih, po imenu Agab, ustao je i po Duhu nagovijestio da će biti velika glad po cijelom svijetu, koja se dogodila u dane cezara Klaudija.
29 Tada su učenici odlučili, svaki prema svojim mogućnostima, poslati pomoć braći koja su živjela u Judeji.
30 To su i učinili te poslali to starješinama po rukama Barnabinim i Savlovim.