1Pavao, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, i naš brat Timotej, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u cijeloj Ahaji.
2Milost vam i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista!
3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe,
4koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da mi možemo tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji onom utjehom kojom smo sami bili utješeni od Boga.
5Jer kao što Kristove patnje obiluju u nama, tako i naša utjeha obiluje po Kristu.
6Ako se i mučimo, to je za vašu utjehu i spasenje koje je djelotvorno u podnošenju istih patnji koje i mi podnosimo; ako smo utješeni, to je za vašu utjehu i spasenje.
7I naša je nada za vas čvrsta, jer znamo da kao što ste sudionici patnji, tako ćete biti i utjehe.
8Jer ne bismo htjeli, braćo, držati vas u neznanju o našoj nevolji koja nam se dogodila u Aziji, kad smo bili opterećeni prekomjerno, iznad naše snage, tako da smo očajavali i za život.
9Ali smo sami u sebi primili smrtnu osudu da se ne bismo pouzdavali u sebe, nego u Boga koji uskršava mrtve.
10On nas je od takve smrti izbavio i izbavlja, u njega se pouzdajemo da će nas još izbavljati.
11Pomažite i vi molitvom za nas da bi mnoge osobe mogle zahvaljivati za dar milosti koji nam je predan od mnogih u našu korist.
12Jer ovo je naša slava, svjedočanstvo naše savjesti da smo se u svijetu, a još više prema vama, ponašali u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj; ne u mudrosti tjelesnoj, nego u milosti Božjoj.
13Jer ne pišemo vam ništa drugo osim onog što čitate i spoznajete. A pouzdajem se da ćete i do kraja spoznati,
14kao što ste nas djelomično već spoznali: da smo vaša slava kao i vi naša u dan Gospodina Isusa.
15I u ovom sam uvjerenju namjeravao najprije doći k vama, da biste imali dvostruku korist,
16a preko vas prijeći u Makedoniju, te ponovo iz Makedonije doći k vama pa da me vi otpratite prema Judeji.
17Kad sam dakle to namjeravao, jesam li postupio lakomisleno? Ili što namjeravam, namjeravam li po tijelu, tako da kod mene bude: “Da, da!” i “Ne, ne!”?
18Ali pošto je Bog vjeran, naša riječ vama nije bila: “Da!” i “Ne!”
19Jer Sin Božji, Isus Krist, kojega smo među vama propovijedali ja i Silvan i Timotej, nije bio “Da!” i “Ne!”, nego je u njemu bilo “Da!”
20Jer sva obećanja Božja u njemu su “Da!”, i u njemu su “Amen!”, Bogu na slavu po nama.
21A onaj koji nas utvrđuje zajedno s vama u Kristu, i pomazuje nas, jest Bog.
22On nas je zapečatio i dao zalog Duha u naša srca.
23Štoviše, ja prizivam Boga za svjedoka moje duše, jer da vas poštedim nisam više dolazio u Korint.
24Jer ne gospodarimo nad vašom vjerom, nego smo suradnici vaše radosti; jer po vjeri stojite.