1Jer i sami znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
2Ali iako smo, kao što znate, prije trpjeli i bili izvrgnuti porugama u Filipima, ohrabrili smo se u našem Bogu govoriti vam evanđelje Božje uz veliku borbu.
3Jer naše bodrenje ne dolazi iz zablude, ni iz nečistoće, niti u prijevari,
4nego kao što je Bog odobrio povjeriti nam evanđelje, tako govorimo, ne kao da ugađamo ljudima, već Bogu, koji ispituje naša srca.
5Jer nikada nismo, kao što znate, nastupali ni s laskavim riječima ni s pritajenom željom za bogatstvom. Bog je svjedok.
6Niti smo od ljudi tražili slavu, niti od vas niti od drugih, iako smo mogli biti na teret kao apostoli Kristovi.
7Ali mi smo bili među vama blagi kao njegovateljica koja njeguje svoju djecu.
8Tako smo čeznuli za vama, i bili spremni predati vam ne samo evanđelje Božje nego i svoje duše jer ste nam bili dragi.
9Jer se vi sjećate, braćo, našeg truda i napora! Jer smo radili noć i dan, budući da nikoga od vas nismo htjeli opteretiti, propovijedajući vam evanđelje Božje.
10Vi ste svjedoci, a i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno ponašali prema vama koji vjerujete.
11Kao što znate kako smo svakog pojedinog od vas kao otac svoju djecu, poticali, tješili i zaklinjali,
12da hodite dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.
13Zbog toga i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka, jer kad ste primili riječ Božju, koju ste čuli od nas, primili ste je ne kao riječ ljudsku, nego kao ono što uistinu jest, riječ Božju, koja i učinkovito djeluje u vama koji vjerujete.
14Jer vi ste, braćo, postali sljedbenici Božjih crkvi koje su u Judeji u Kristu Isusu, pošto ste i vi isto pretrpjeli od svojih sunarodnjaka kao i oni od Židova,
15koji su ubili Gospodina Isusa i svoje proroke, a nas su progonili; i ne ugađaju Bogu i protive se svim ljudima,
16braneći nam propovijedati Poganima kako bi mogli biti spašeni, da zauvijek dopune svoje grijehe. I gnjev je Božji na posljetku došao na njih!
17A mi, braćo, pošto smo na kratko vrijeme bili odijeljeni od vas, i to licem, a ne srcem, sve smo više, s velikom čežnjom, nastojali vidjeti vaše lice.
18Zato smo htjeli doći k vama, čak i ja, Pavao, jednom i dva put, ali nas je spriječio Sotona.
19Jer tko je naša nada, ili radost, ili vijenac radosti? Niste li to vi pred našim Gospodinom Isusom Kristom kod njegovog dolaska?
20Jer vi ste naša slava i radost.